IHF
| Međunarodna rukometna federacija | |
|---|---|
| International Handball Federation | |
| |
| Osnovne informacije | |
| Tip | međunarodni sportski savez |
| Osnivanje | 11. srpnja 1946. Kopenhagen, Danska
|
| Sjedište |  Basel, Švicarska
|
| Regija | svijet |
| Broj članica | 209 |
| Službeni jezici | engleski jezik francuski jezik njemački jezik |
| Administracija | |
| Predsjednik |  Hassan Mustafa
|
| Prvi potpredsjednik |  Joël Delplanque
|
| Potpredsjednici Vijeća |  Michael Wiederer Mansourou Aremou Bader Al-Theyab
|
Međunarodna rukometna federacija (engleski: International Handball Federation, IHF; francuski: Fédération internationale de handball, FIH; njemački: Internationale Handballföderation, IHF) je najviše međunarodno administrativno za rukomet, rukomet na pijesku, rukomet za invalide i rukomet na snijegu. U tom svojstvu, IHF je ne samo krovna svjetska rukometna organizacija, već je i zadužen za organizaciju najvećih međunarodnih natjecanja, među kojima su IHF Svjetsko prvenstvo u rukometu i IHF Svjetsko prvenstvo u rukometu za žene, ali i međunarodno klupsko natjecanje IHF Super Globe.
Središte IHF-a je u Baselu, a organizacija trenutno broji 204 članice; službeni jezici su engleski, njemački i francuski. Trenutni predsjednik organizacije je Hassan Moustafa, koji je na toj poziciji od 2000. godine.
IHF je osnovan 11. srpnja 1946. godine u Kopenhagenu kao krovna organizacija koja bi nadgledala međunarodne utakmice između osam država osnivačica, koje su bile Danska, Finska, Francuska, Nizozemska, Norveška, Poljska, Švedska i Švicarska. Za prvog predsjednika izabran je Šveđanin Gösta Björk, dok je prvi glavni tajnik bio Carl Filip Borgh, također Šveđanin.
Organizacija je postepeno rasla i 1954. godine je u Švedskoj održano prvo svjetsko prvenstvo za muškarce pod ingerencijom IHF-a (prvenstvo iz 1938. nije bilo organzirano od strane IHF-a), na kojem je sudjelovalo šest reprezentacija. Tri godine kasnije, SFR Jugoslavija je bila domaćin prvom ikad održanom svjetskom prvenstvu za žene, na kojemu je sudjelovalo devet reprezentacija. Od 1972., IHF je zadužen i za organizaciju olimijskog turnira u rukometu.
Organizacija danas broji 204 članice sa šest kontinenata, raspoređenih na pet kontinentalnih federacija; status OHF-a, oceanijske federacije, sporan je jer, iako službeno postoji, IHF joj ne priznaje status kontinentalne federacije od 2014. godine. Broj članica je u narednom periodu povećan na 209, a početkom 2018. godine došlo je do podjele PATHF-a na Sjevernoameričku i karipsku rukometnu konfederaciju (NACHC) te Rukometnu konfederaciju Južne i Srednje Amerike (SCAHC).
Sjedište IHF-a nalazi se u Baselu, u Švicarskoj, a sama federacija osnovana je i egzistira prema švicarskom pravu i pravilima o udrugama. Vrhovni pravni akt je Statut, koji definira osnovna pravila funkcioniranja same federacije. Prema Statutu, IHF je jedini predstavnik međunarodnog rukometa priznat od strane MOK-a,[1] a članstvo u federaciji ostvaruju nacionalni rukometni savezi priznati od strane IHF-a; samo jedan savez po državi može imati status službene članice IHF-a.[2] Statut detaljno regulira i prava i obveze IHF-a kao federacije te iznosi njezine osnovne ciljeve.[3]
Članstvo u organizaciji posebno je regulirano u glavi III. Statuta. Prema tim odredbama, status članice odobrava isključivo Kongres IHF-a kao najviše tijelo federacije, a članstvo u IHF-u je obvezan preduvjet za organiziranje i sudjelovanje na međunarodnim turnirima, uključujući i Olimpijske igre.[4] Nacionalni savezi u pravilu osnivaju konfinentalne federacije prema svojoj geografskoj lokaciji, a koje su službeno priznate od strane IHF-a; prema statutu iz 2007. godine, IHF priznaje sljedeće kontinentalne federacije:[5]
- Azijska rukometna federacija (AHF)
- Afrička rukometna konfederacija (CAHB)
- Europska rukometna federacija (EHF)
- Oceanijska rukometna federacija (OHF)
-
Panamerička federacija momčadskog rukometa (PATHF)(do 2018.)
I dok četiri kontinentalne federacije nisu sporne, status Oceanije je od 2014. godine izrazito upitan. Naime, Oceanijska rukometna federacija (OHF) je 2009. godine službeno raspuštena i zamijenjena Oceanijskom kontinentalnom rukometnom federacijom (OCHF), kojoj su pristupile sve članice bivšeg OHF-a. IHF izvorno nije imao problema s ovakvim raspletom tako da je Australija nastupala na međunarodnim natjecanjima sve do 2014. godine, kada je IHF na sastanku u Zagrebu donio vrlo kontroverznu odluku i oduzeo Oceaniji mjesto na međunarodnim natjecanjima. Odluka je opravdana činjenicom da OCHF nikada nije službeno priznat od strane IHF-a (što je, statutarno gledajući, točno) te da, kao takva, nema pravo slati svoje predstavnike na međunarodna natjecanja. I dok je ova odluka de iure potpuno ispravna, njezina kontroverznost ogledala se u činjenici da je IHF pet godina priznavao OCHF, iako on ni u tom periodu nije bio statutarno prizna, samo da bi se 2014. godine bez adekvatnog objašnjenja odlučio za suprotno;[6][7] odluka je i danas na snazi tako da, službeno, Oceanija nema međunarodno priznatu kontinentalnu federaciju jer je ona koju priznaje Statut IHF-a zapravo nepostojeća.
Nakon promjena statuta 2018. godine, bivša Panamerička federacija podijeljena je na dvije konfederacije - Sjevernoameričku i karipsku i Južno- i srednjoameričku.
Administracija i organizacija IHF-a regulirana je u glavi IV. Statuta, koja regulira prava i obveze IHF-ovih tijela. Prema Statutu, najviše tijelo IHF-a je Kongres.[8] Kongres je sastavljen od po jednog člana svakog nacionalnog saveza, ukupno 204, a redovno se sastaje svake dvije godine (neparne godine), odmah nakon Svjetskog prvenstva; moguće je i sazivanje izvanrednih sjednica.[8] Kongres je zadužen za izabiranje dužnosnika IHF-a na četverogodišnje mandate i cijelu seriju drugih poslova, a smatra se da je sjednica valjana ako joj prisustvuje najmanje 51% nacionalnih saveza.[8] Glasovanje na sjednicama uvjetovano je ispunjenjem financijskih obveza.[8] Predsjednik IHF-a predsjeda sjednicama Kongresa.[8]
Izvršna tijela IHF-a su Vijeće i Izvršni odbor. Vijeće se sastoji od predsjednika IHF-a, prvog potpredsjednika, pet (od 2014. godine četiri) kontinentalnih potpredsjednika, glavnog tajnika (pozicija je ukinuta 2011.), blagajnika, petorice predsjednika Odbora i petorice kontinentalnih članova Vijeća, koji se biraju na mandate od četiri godine. Vijeće je zaduženo za provedbu odluka Kongresa i Izvršnog odbora i druge administrativne poslove, a sastaje se najmanje dvaput godišnje; odluke se donose običnom većinom.[9] Izvršni odbor čine predsjednik, prvi potpredsjednik, glavni tajnik (ukinut 2011.), blagajnik i dva člana Vijeća izabrana od strane Vijeća, koji se također biraju na četiri godine. Izvršni odbor je glavno izvršno tijelo IHF-a i predstavlja federaciju na međunarodnoj razini.[10]
Uz ranije navedena, IHF ima još sljedeća tijela: pet trajnih Komisija za izvršavanje tehničkih poslova,[11] radne skupine,[12] i glavni ured.[13]
Predsjednik IHF-a bira se na četverogodišnji mandat od strane Kongresa; ne postoje ograničenja u broju uzastopnih mandata. On je glavni koordinator rada IHF-a i obavlja različite administrativne funkcije, među kojima je i predsjedanje sjednicama Kongresa, te predstavlja IHF na međunarodnoj razini. Aktualni predsjednik je Hassan Mustafa iz Egipta, koji je izabran 2000. godine.
- Spisak predsjednika
| # | Predsjednik | Mandat | ||
|---|---|---|---|---|
1.
|
 Gösta Björk
|
|||
2.
|
 Hans Baumann
|
|||
3.
|
Paul Högberg
|
|||
4.
|
Erwin Lanc
|
|||
5.
|
Hassan Mustafa
|
danas
| ||
Glavni tajnik je dugo vremena bio jedan od najvažnijih izvršnih dužnosnika IHF-a. Birao se, također, na mandat od četiri godine, bez ograničenja u broju uzastopnih mandata. Posljednji izabrani glavni tajnik bio je Joël Delplanque, izabran 2009. godine, a čiji je mandat završen 2011., kada je funkcija glavnog tajnika zbog različitih statutarnih promjena ukinuta.
- Spisak glavnih tajnika
| # | Predsjednik | Mandat | ||
|---|---|---|---|---|
1.
|
Carl Filip Borgh
|
|||
2.
|
Albert Wagner
|
|||
3.
|
 Max Rinkenburger
|
|||
4.
|
Raymond Hahn
|
|||
5.
|
Peter Mühlematter
|
|||
6.
|
Joël Delplanque
|
|||
| Turnir | Muškarci | Žene | Juniori | Juniorke | U-19 muškarci | U-18 žene | |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Svjetsko prvenstvo |  Danska (2019) |
 Nizozemska (2019) |
Francuska (2019) |
 Mađarska (2018) |
Egipat (2019) |
 Rusija (2018)
| |
| Svjetsko prvenstvo na pijesku |  Brazil (2018) |
 Grčka (2018) |
N/D |  Španjolska (2017) |
Mađarska (2017)
| ||
| IHF Super Globe | FC Barcelona (2018) |
N/D | |||||
| Olimpijske igre | Danska (2016) |
Rusija (2016) |
N/D | ||||
| Olimpijske igre mladih | N/D |  Slovenija (2014) |
 Južna Koreja (2014)
| ||||
| Svjetske igre | Brazil (2013) |
Brazil (2013) |
N/D | ||||
| Nacije u usponu |  Gruzija (2019) |
N/D | |||||
| Intekontinentalni trofej | N/D |  Kosovo (2019) |
 Bugarska (2018) |
N/D | |||
- ↑ Statut IHF-a Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u, čl. 1, st. 2
- ↑ Statut IHF-a Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u, čl. 2
- ↑ Statut IHF-a Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u, čl. 4-7
- ↑ Statut IHF-a Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u, čl. 8-9
- ↑ Statut IHF-a Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u, čl. 9-11
- ↑ „Response to IHF decision”. handballaustralia.org.au. 2014-07-09. Arhivirano iz originala na datum 2017-02-20. Pristupljeno 2017-01-07.
- ↑ „Media Statement - Re Posting on the International Handball Federation Website”. handballaustralia.org.au. 2014-10-06. Arhivirano iz originala na datum 2017-02-20. Pristupljeno 2017-01-07.
- ↑ 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 Statut IHF-a Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u, čl. 13-14
- ↑ Statut IHF-a Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u, čl. 15
- ↑ Statut IHF-a Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u, čl. 16
- ↑ Statut IHF-a Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u, čl. 17
- ↑ Statut IHF-a Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u, čl. 18
- ↑ Statut IHF-a Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u, čl. 19
- Službena stranica
- Statut IHF-a Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u
| Sportovi | |
|---|---|
| Prethodnice |
|
| Konfederacije | |
| Turniri za muškarce | |
| Turniri za žene | |
| Predsjednici |
|
| Glavni tajnici (1946–2011) |
|
| Nagrade | |
