Homoseksualnost i psihologija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Psihologija je među prvim disciplinama koje su počele da se bave homoseksualnošću kao posebnim fenomenom. Krajem 19. i tokom većeg dela 20. veka standardni odnos prema homoseksualnosti bio je u okvirima patološkog modela. Ovakva klasifikacija je postala predmet kritika , jer konstantno nije uspevala da da empirijske i naučne dokaze za posmatranje homoseksualnosti kao poremećaja ili abnormalnosti. Kako su se prikupljali rezultati istraživanja, profesionalni radnici u oblasti medicine, mentalnog zdravlja, sociologije i psihologije su došli do zaključka da je pogrešno klasifikovati homoseksualnost kao mentalni poremećaj i da je klasifikacija u DSM-u odraz neproverenih pretpostavki zasnovanih na nekada dominantnim društvenim normama i kliničkim utiscima dobijenim iz nereprezentativnog uzorka koji se sastojao od pacijenata koji su tražili terapiju ili pojedinaca koji su upali u probleme sa kriminalnim pravnim sistemom.[1] Istraživanja i klinička literatura je pokazala da istopolna seksualnost i emocionalna privlačnost, osećanja i ponašanja su normalne i pozitivne varijacije ljudske seksualne orijentacije.[2] Godine, 1973, Američka psihijatrijska asocijacija je skinula homoseksualnost sa liste mentalnih poremećaja. Američka psihološka asocijacija je to učinila 1975. godine.[3]

Glavne teme psihološkog istraživanja[uredi | uredi kod]

Glavne teme u psihološkim istraživanjima homoseksualnosti podeljene su u pet kategorija:[4]

  1. Šta uzrokuje da neke osobe privlače osobe istog pola?
  2. Šta je uzrok diskriminacije protiv ljudi sa homoseksualnom orijentacijom i kako se na to može uticati?
  3. Da li homoseksualna orijentacija utiče na nečije zdravstveno stanje, psihološko funkcionisanje i opšti kvalitet života?
  4. Šta određuje uspešno prilagođavanje na neprijateljsku socijalnu klimu? Zašto je homoseksualnost centralna tačka u identitetima nekih, a periferna u identitetima drugih ljudi?
  5. Kako se razvijaju deca homoseksualnih osoba?

Psihološka ispitivanja ovih oblasti su važna za borbu protiv predrasuda, kao i za gej i lezbejski pokret generalno.[4]

Etiologija homoseksualnosti[uredi | uredi kod]

Postoji veliki broj različitih teorija, koje objašnjavaju razvoj seksualne orijentacije, u ovom slučaju homoseksualnosti, ali nijedna do sada nije opšte prihvaćena kako izvor seksualnih preferencija prema osobama istog pola.[5]

Diskriminacija[uredi | uredi kod]

Anti-gej stavovi i ponašanje (nazivaju se još i homofobija ili heteroseksizam) su predmet priholoških istraživanja. Ova istraživanja se fokusiraju na neprijateljske stavove prema gejevima, više nego prema lezbejkama.[4] Anti-gej stavovi se često javljaju kod onih osoba koje lično ne poznaju gej osobe.[6] Rizik od anti-gej stavova povezan sa psihologijom postoji u psihoterapiji sa gejevima, lezbejkama i biseksualnim osobama.[7]

Jedno istraživanje dolazi do zaključka da "porodice sa jakim naglaskom na tradicionalnim vrednostima, uključujući značaj religije, naglasak na brak i imanje dece, manje prihvataju homoseksualnost nego manje tradicionalne porodice".[8] Prema drugom istraživanju, roditelji koji negativno reaguju na homoseksualnost svoje dece imaju manjak samopouzdanja i imaju negativne stavove prema ženama, kao i da "negativna osećanja prema homoseksualnosti kod roditelja se smanjuju uporedo sa vremenom koje su svesni homoseksualnosti svoje dece." [9]

Prema jednom istraživanju skoro polovina uzorka je bila žrtva verbalnog ili fizičkog nasilja zbog svoje seksualne orijentacije; nasilje su obično počinili muškarci. Ovakva viktimizacija je povezana sa većim stepenom depresije, anksioznosti, besa i simptoma post-traumatskog stresa.[10]

Mentalno zdravlje[uredi | uredi kod]

Psihološka istraživanja u ovoj oblasti uključuju ispitivanje tema vezanih za mentalno zdravlje (uključujući i stres, depresiju, ili zavisničko ponašanje) sa kojima se suočavaju gejevi i lezbejeke, što je rezultat teškoća sa kojima se suočavaju zbog svoje seksualne orijentacije, fizičkog izgleda ili generalno atipičnog ponašanja.

  • Zloupotreba droga i alkohola: Gej muškarci nisu u većem riziku od zloupotrebe droga i alkohola od heteroseksualnih muškaraca, ali lezbejke imaju veći rizik od heteroseksualnih žena. Ovi rezultati su protivni uobičajenim pretpostavkama da gejevi, lezbejke i biseksualne osobe imaju veći rizik od zloupotreba droga i alkohola, jer se suočavaju sa coming outom i anti-gej stavovima.[11] Nekoliko kliničkih izveštaja se bavi metodama tretiranja alkoholizma kod gejeva, lezbejki i biseksualnih osoba, uključujući i jačanje prihvatanja sopstvene seksualne orijentacije.[4][12]
  • Psihijatrijski poremećaji: Prema jednoj holandskoj studiji, gejevi imaju značajno više poremećaja raspoloženja i anksioznosti nego heteroseksualni muškarci, dok lezbejke imaju češće depresije (ali ne i druge poremećaje raspoloženja ili anksioznost) od heteroseksualnih žena.[13]
  • Fizički izgled i poremećaj ishrane: Gej muškarci imaju tendencije da su više zabrinuti u vezi sa svojim fizičkim izgledom nego heteroseksualni muškarci.[14] Lezbejke imaju manji rizik od poremećaja ishrane nego heteroseksualne žene.[15]
  • Rodno atipično ponašanje: Premda ovo nije poremećaj, gej muškarci mogu da se suočavaju sa poteškoćama zbog većeg izražavanja atipičnog rodnog ponašanja nego heteroseksualni muškarci.[16] Razlike u rodnom ponašanju su manje izražene između lezbejski i heteroseksualnih žena.[17]
  • Stres manjine: Stres koji je uzrokovan seksualnom stigmom, koja se manifestuje kao predrasude ili diskriminacija, je glavni izvor stresa za osobe sa homoseksualnom orijentacijom. Grupe koje okupljaju seksualne manjine pomažu da se ovaj stres umanji.[18]
  • Ego-distona seksualna orijentacija: Konflikt između religijski identiteta i seksualne orijentacije može stvoriti jak stres, zbog koga neke osobe mogu poželeti da promene seksualnu orijentaciju. Ispitivanje seksualnog identiteta može pomoći osobi da evaluira razloge zbog kojih želi da promeni seksualnu orijentaciju i da joj pomogne da razreši konflikt između svog religijskog i seksualnog identiteta. Psiholog/kinja treba da ponudi razumevanje, podršku i prihvatanje klijentu i da pomogne da se klijent aktivno suoči, istraži identitet i razvije, ali ne sme da nameće određeni identitet seksualne orijentacije.[18] Ego-distona seksualna orijentacija je poremećaj pri kome osoba želi da promeni svoju seksualnu orijentaciju zbog drugih psiholoških poremećaja ili poremećaja u ponašanju.
  • Poremećaj u seksualim vezama: Osobe sa homoseksualnom orijentacijom u braku sa mešovitom orijentacijom mogu se suočavati sa strahom od gubitka braka. Terapeuti/kinje koje rade sa ovim parovima moraju se fokusirati na ispitivanje ostalih ličnih problema i kontekstualnih problema, motivacija i nada za ostanak u braku, razvod ili rekonstruisanje zajednice, i ne smeju se fokusirati samo na jednoj opciji, kao što su razvod ili brak.[18] Poremećaj seksualne veze je poremećaj pri kome rodi identitet ili seksualna orijentacija utiče na formiranje ili održavanje veza.

Samoubistvo[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Samoubistvo

Stopa samoubistava je povećana i kod gejeva i kod lezbejki, kao i kod biseksualnih osoba oba pola u poređenju sa njihovim heteroseksualnim pandanima.[19][20][21] Trend veće stope samoubistava kod žena nije izuzetak ni u slučaju lezbejki ili biseksualnih žena u poređenju sa gej muškarcima. Drugim rečima, pokušaj samoubistava kod lezbejki je veći nego kod gejeva, kao što je pokušaj samoubistava veći kod žena nego kod muškaraca.[22]

Studije daju različite rezultate o povećanom riziku u odnosu na heteroseksualne osobe, koje se kreću od 0.8-1.1 puta više učestalosti za žene[23] i 1.5-2.5 puta više učestalosti za muškarce.[24][25] Najveće vrednosti do kojih su istraživanja došla su 4.6 puta više kod žena[26] i čak 14.6 puta više kod muškaraca.[4]

Rasa i uzrast su faktori koji doprinose riziku. Najveći odnos je kod muškaraca koji su belci i koji su još u svojoj mladosti. Do 25. godine starosti rizik je skoro prepolovljen, dok je kod muškaraca crne rase rizik povećan do 8.5 puta. Lezbejke i biseksualne žene imaju obrnut slučaj sa manje pokušaja samoubistava u mladosti u poređenju sa heteroseksualnim ženama. Tokom života ovaj rizik se skoro utrostručuje kod belikinja, dok se kod crnkinja odnos gotovo ne menja (0.1-0.3) [22] Ove studije se odnose na društvo u SAD. Mladi gejevi i lezbejke koji pokušavaju samoubistvo su disproporcionalno izloženi/e anti-gej nasilju i imaju slabije veštine za suočavanje sa diskriminacijom, izolacijom i samoćom [4][27] i češće su bili odbačeni od svoje porodice[28] nego oni koji ne pokušaju samoubistvo. Drugo istraživanje je pokazalo da gejevi i mladi biseksualni muškarci koji su pokušali samoubistvo imaju izraženije atipično rodno ponašanje[29] i češće su prijavljivali seksualno nasilje, zloupotrebu droga ili bili hapšeni.[29]

Razvoj seksualnog identiteta[uredi | uredi kod]

  • Coming out: Mnogi gejevi i lezbejke prolaze kroz "coming out u nekom periodu života. Psihologija često govori da ovaj proces uključuje nekoliko faza "u kojima postoji svest o različitosti od drugih ('senzitizacija') i u kojoj ljudi počinju da ispituju svoj seksualni identitet ('konfuzija identiteta'). Nakon toga počinju da ispituju praktične opcije življenja kao gej ili lezbejka i uče da se bore sa stigmom ('usvajanje identieta'). U konačnoj fazi oni integrišu svoje seksualne želje u svoje razumevanje sebe ('posvećivanje').[4] Ipak, ovaj proces nije uvek linearan[30] i može se razlikovati kod gejeva i lezbejki.[31]
  • Različiti stepeni coming out-a: Jedna studija je pokazala da su gejevi češće out pred svojim prijateljima i braćom i sestrama, nego pred kolegama, roditeljima i daljim rođacima.[32]
  • Coming out kao dobrostanje: Istopolni parovi koji su otvoreno gej ili lezbejski imaju kvalitetnije veze.[33] Žene koje se identifikuju kao lezbejke, ukoliko više ljudi zna za njihovu seksualnu orijentaciju, utoliko su manje anksiozne, pozitivnije reaguju i imaju veće samopouzdanje.[34]
  • Odbacivanje gej identiteta: Neka istraživanja pokazuju da za neke religiozne ljude odbacivanje gej identiteta predstavlja oslobađanje stresa koji je posledica konflikta između religioznih vrednosti i seksualne orijentacije.[18][35][36][37][38] Američka psihološka asocijacija je objavila da neki ljudi mogu biti zadovoljni sa odbacivanjem gej identiteta bez vidljivih štetnih posledica. Ipak, psiholog/kinja je dužan/ada naglasi da homoseksualnost nije signal mentalnog ili emocionalnog poremećaja, da gejevi i lezbejke mogu da vode srećan i zdrav život i da nema empirijskih dokaza da terapija može da promeni seksualnu orijentaciju.[39]

Fluidnost seksualnosti[uredi | uredi kod]

Američka psihijatrijska asocijacija je objavila da "neki ljudi veruju da je seksualna orijentacija urođena i fiksirana, međutim seksualna orijentacija se razvija tokom života osobe." [40] U izjavi koja je objavljena zajedno sa Američkom medicinskom organizacijom, Američka psihološka asocijacija kaže da "različiti ljudi shvataju tokom različitih perioda svog života da su heteroseksualni, gej, lezbejke ili biseksualni." [41] U izveštaju koji je objavio Centar za zavisnosti i mentalno zdravlje se kaže "Kod nekih ljudi seksualna orijentacija je kontinuirana i fiksirana tokom života. Kod drugih, seksualna orijentacija može biti fluidna i menja se tokom vremena." [42]

Roditeljstvo[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Istopolno roditeljstvo

O istopolnom ili LGBT roditeljstvu se govori kada je lezbejka, gej, biseksualna ili transrodna (LGBT) osoba roditelj/ka jednog ili više dece, bilo kao biološki ili nebiološki roditelj/ka. Gej muškarci imaju opcije koje uključuju: "hraniteljstvo, varijacije domaćeg ili internacionalnog usvajanja, različite forme surogata materinstva (bilo "tradicionalno" ili gestaciono), rodbinske ugovore, prema kojima oni mogu biti ko-roditelji sa ženom ili ženama sa kojima su bliski, ali nisu seksualno aktivni." [43][44][45][46][47] LGBT roditeljstvo može da se odnosi i na jednog roditelja ili roditeljsku, koji/a samostalno odgaja dete. Ređe ovaj termin se javlja i za označavanje porodica sa LGBT decom.

Prema popisu stanovništva u SAD iz 2003 godine, 33% ženskih istopolnih domaćinstava i 22% muških istopolnih domaćinstava je imalo bar jedno dete ispod 18 godina starosti koje živi u porodici.[41] Neka deca ne znaju da imaju LGBT roditelja; coming out roditelja pred decom je velika, nova tema i neki roditelji se nikada ne outuju pred svojom decom.[48][49] (Ovo se, naravno, odnosi na brak mešovite orijentacije ili samohrane roditelje, ne i na istopolne zajednice.) Teme istopolnog roditeljstva i usvajanje dece od strane istopolnih parova mogu biti kontroverzne u nekim društvima. Januara, 2008. godine, Evropski sud za ljudska prava je doneo presudu da istopolni parovi imaju pravo da usvajaju decu.[50][51] U SAD, LGB osobe imaju prava da usvoje decu u svim državama, osim na Floridi.[52]

Postoji dovoljno puno dokaza koji pokazuju da deca koju odgajaju istopolni roditelji se razvijaju jednako dobro kao i deca heteroseksualnih roditelja. Istraživanja u toku više od 25 godina su dokumentovala da ne postoji veza između seksualne orijentacije roditelja i detetovog emocionalnog, psihosocijalnog ili bihevioralnog prilagođavanja. Ovi podaci pokazuju da ne postoji rizik za decu koja rastu u porodici sa jednim ili oba gej ili lezbejska roditelja/ke.[53] Nijedno istraživanje ne potkrepljuje opšte prihvaćeno ubeđenje da rod roditelja utiče na blagostanje dece.[54]

Profesorka Judith Stacey sa Njujorškog univerziteta je izjavila: "Retko postoji toliki konsenzus u bilo kojoj oblasti društvene nauke kao što postoji u slučaju gej roditeljstva, zbog čega su Američka akademija pedijatara i sve glavne profesionalne organizacije sa ekspertizom u dobrobiti deteta izdale izveštaje i rezolucije u kojima podržavaju gej i lezbejska roditeljska prava".[55] Ove organizacije uključuju Američku akademiju pedijatara [53] Američku akademiju dečije i adolescentske psihijatrije,[56] Američku psihijatrijsku asocijaciju,[57] Amerčku psihološku asocijaciju [58], Američku psihoanalitičku asocijaciju [59], Nacionalnu asocijaciju socijalnih radnika,[1] Američku ligu za dobrobit deteta,[60] Savet Severne Amerike za decu za usvajanje,[61] and Kanadsku psihološku asocijaciju (CPA). CPA je zabrinuta sa neke osobe i institucije pogrešno tumače rezultate psiholoških istraživanja kako bi potkrepili svoje pozicije, premda su njihove pozicije zasnovane na drugim sistemima verovanja ili vrednosti.[62]

Psihoterapija[uredi | uredi kod]

Većina ljudi sa homoseksualnom orijentacijom koja traži psihoterapiju ima iste razloge kao i heteroseksualne osobe (stres, problemi u vezi, teškoće u prilagođavanju u društvenim ili poslovnim prilikama, itd.): njihova seksualna orijentacija može biti od primarne, slučajne važnosti ili bez ikakve važnosti za njihov problem i tretman. Bez obzira na problem, postoji veliki rizik od anti-gej stavova u psihoterapiji sa LGBT klijentima.[7]

Savetovanje parova[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Savetovanje parova

Većinu problema u vezi se javlja bez obzira na seksualnu orijentaciju, ali LGB parovi imaju dodatne probleme vezane za homofobiju, heteroseksizam i ostale vidove represije koji dolaze od društva. Pojedine osobe, takođe, mogu biti na različitim nivoima procesa coming outa. Često istopolni parovi nemaju jednako puno modela uspešnih partnerstava kao što imaju različitopolni parovi. Postoji i pitanje specijalizacije rodnih uloga, koje ne postoji kod različitopolnih parova.[63]

Gej afirmativna psihoterapija[uredi | uredi kod]

Gej afirmativna psihoterapija je forma psihoterapije za gejeve i lezbejke koja ohrabruje prihvatanje sopstvene seksualne orijentacije i ne pokušava da je promeni u heteroseksualnu ili da eliminiše, odnosno umanji istopolne želje ili ponašanje. Američka psihološka asocijacija (APA) nudi smernice i materijale za gej afirmativnu psihoterapiju.[64] Terapeuti i terapeutkinje koji/e sprovode ovu terapiju smatraju da prihvatanje i potvrđivanje gej ili lezbejskog identiteta predstavlja ključnu komponentu za oporavak od poremećaja ili zloupotrebe opojnih supstanci.[64] Osobama koje, međutim, zbog religijskih stavova ne mogu da prihvate homoseksualno ponašanje je potreban drugi vid terapije da integriše konflikt između religijskih i emotivnih delova svoje ličnosti.[65]

Ispitivanje seksualnog identiteta[uredi | uredi kod]

APA preporučuje da ukoliko klijenti želi tretman da promeni svoju sesualnu orijentaciju, terapeut mora da ispita razloge koji leže iza ovakve želje, bez ikakve pristrasnosti. Terapeut ne treba niti da odbacuje niti da promoviše neko rešenje, već da pomogne klijentu da proceni svoje razloge za ovakvu nameru.

Vidi dalje[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Case No. S147999 in the Supreme Court of the State of California, In re Marriage Cases Judicial Council Coordination Proceeding No. 4365(…)
  2. American Psychological Association: Appropriate Therapeutic Responses to Sexual Orientation
  3. Bayer, Ronald (1987). Homosexuality and American Psychiatry: The Politics of Diagnosis. Princeton: Princeton University Press. ISBN 0-691-02837-0. 
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 ed. Sandfort, T; et al. Lesbian and Gay Studies: An Introductory, Interdisciplinary Approach. Chapter 2.
  5. LeVay, Simon (1996). Queer Science: The Use and Abuse of Research into Homosexuality. Cambridge: The MIT Press ISBN 0-262-12199-9
  6. „National Affirmation Annual Conference: "Homosexuality: A Psychiatrist's Response to LDS Social Services", September 5, 1999”. Arhivirano iz originala na datum 2003-07-04. Pristupljeno 2003-07-04. 
  7. 7,0 7,1 Cabaj, R; Stein, T. eds. Textbook of Homosexuality and Mental Health, p. 421
  8. Newman and Muzzonigro (1993)
  9. Holtzen and Agresti (1990).
  10. Herek, et al. (1997)
  11. Bux (1996)
  12. Hall 1994, Israelstam 1986
  13. Sandfort, et al. (1999)
  14. Brand, et al. (1992).
  15. Siever (1994).
  16. Hiatt and Hargrave (1994).
  17. Finlay and Scheltema (1991)
  18. 18,0 18,1 18,2 18,3 Appropriate Therapeutic Responses to Sexual Orientation
  19. Westefeld, John; Maples, Michael; Buford, Brian; Taylor, Steve (2001). „Gay, Lesbian, and Bisexual College Students”. Journal of College Student Psychotherapy 15: 71–82. DOI:10.1300/J035v15n03_06. 
  20. Fergusson DM, Horwood LJ, Ridder EM, Beautrais AL (July 2005). „Sexual orientation and mental health in a birth cohort of young adults”. Psychological Medicine 35 (7): 971–81. DOI:10.1017/S0033291704004222. PMID 16045064. 
  21. Silenzio VM, Pena JB, Duberstein PR, Cerel J, Knox KL (November 2007). „Sexual orientation and risk factors for suicidal ideation and suicide attempts among adolescents and young adults”. American Journal of Public Health 97 (11): 2017–9. DOI:10.2105/AJPH.2006.095943. PMC 2040383. PMID 17901445. 
  22. 22,0 22,1 Gay, Lesbian, Bisexual & Transgender "Attempted Suicide" Incidences/Risks Suicidality Studies From 1970 to 2009
  23. Bell & Weinberg (1978): Tables 21.14 & 21.15, pages 453-454.
  24. Safren SA, Heimberg RG (December 1999). „Depression, hopelessness, suicidality, and related factors in sexual minority and heterosexual adolescents”. Journal of Consulting and Clinical Psychology 67 (6): 859–66. DOI:10.1037/0022-006X.67.6.859. PMID 10596508. 
  25. Russell ST, Joyner K (August 2001). „Adolescent sexual orientation and suicide risk: evidence from a national study”. American Journal of Public Health 91 (8): 1276–81. DOI:10.2105/AJPH.91.8.1276. PMC 1446760. PMID 11499118. 
  26. Saghir MT, Robins E, Walbran B, Gentry KA (August 1970). „Homosexuality. IV. Psychiatric disorders and disability in the female homosexual”. The American Journal of Psychiatry 127 (2): 147–54. PMID 5473144. 
  27. Rotheram-Boris, et al. (1994); Proctor and Groze (1994)
  28. Ryan C, Huebner D, Diaz RM, Sanchez J (January 2009). „Family rejection as a predictor of negative health outcomes in white and Latino lesbian, gay, and bisexual young adults”. Pediatrics 123 (1): 346–52. DOI:10.1542/peds.2007-3524. PMID 19117902. 
  29. 29,0 29,1 Remafedi G, Farrow JA, Deisher RW (June 1991). „Risk factors for attempted suicide in gay and bisexual youth”. Pediatrics 87 (6): 869–75. PMID 2034492. 
  30. Rust (1993)
  31. Monteflores and Schultz (1978).
  32. Berger (1992)
  33. Berger RM (July 1990). „Passing: impact on the quality of same-sex couple relationships”. Social Work 35 (4): 328–32. PMID 2392712. 
  34. Jordan KM, Deluty RH (1998). „Coming out for lesbian women: its relation to anxiety, positive affectivity, self-esteem, and social support”. Journal of Homosexuality 35 (2): 41–63. PMID 9524921. 
  35. Ponticelli, C. M. (1999). Crafting stories of sexual identity reconstruction. Social Psychology Quarterly, 62, 157-172.
  36. Erzen, T. (2006). Straight to Jesus: Sexual and Christian conversions in the ex-gay movement. Los Angeles: University of California Press.
  37. Thumma, S. (1991). Negotiating a religious identity: The case of the gay evangelical. Sociological Analysis, 52, 333-347.
  38. Kerr, R. A. (1997). The experience of integrating gay identity with evangelical Christian faith. Dissertation Abstracts International, 58(09), 5124B. (UMI No. 9810055).
  39. A New Therapy on Faith and Sexual Identity: Psychological Association Revises Treatment Guidelines to Allow Counselors to Help Clients Reject Their Same-Sex Attractions
  40. American Psychiatric Association (May 2000). „Gay, Lesbian and Bisexual Issues”. Association of Gay and Lesbian Psychiatrics. Arhivirano iz originala na datum 2009-01-03. Pristupljeno 2010-04-29. 
  41. 41,0 41,1 „Just the Facts About Sexual Orientation & Youth: A Primer for Principals, Educators and School Personnel”. American Academy of Pediatrics, American Counseling Association, American Association of School Administrators, American Federation of Teachers, American Psychological Association, American School Health Association, The Interfaith Alliance, National Association of School Psychologists, National Association of Social Workers, National Education Association. 1999. Pristupljeno 28. 08. 2007. 
  42. „ARQ2: Question A2 - Sexual Orientation”. Centre for Addiction and Mental Health. Pristupljeno 28. 08. 2007. 
  43. Berkowitz, D & Marsiglio, W (2007). Gay Men: Negotiating Procreative, Father, and Family Identities. Journal of Marriage and Family 69 (May 2007): 366–381
  44. Butler, Katy (7. 03. 2006.). „Many Couples Must Negotiate Terms of 'Brokeback' Marriages”. New York Times. 
  45. The Married Lesbian
  46. Büntzly G (1993). „Gay fathers in straight marriages”. J Homosex 24 (3-4): 107–14. DOI:10.1300/J082v24n03_07. PMID 8505530. 
  47. Bozett, Frederick W.. „The Heterosexually Married Gay and Lesbian Parent”. Gay and Lesbian Parents. str. 138. ISBN 0275925412. 
  48. Dunne EJ (1987). „Helping gay fathers come out to their children”. J Homosex 14 (1-2): 213–22. DOI:10.1300/J082v14n01_16. PMID 3655343. 
  49. A Family Matter: When a Spouse Comes Out as Gay, Lesbian, or Bisexual
  50. EMRK is for the LGBT adoption
  51. „Euronews: Gleichgeschlechtliche Adoptiveltern - Gerichtshof rügt Frankreich (german)”. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-17. Pristupljeno 2010-04-29. 
  52. „Adoption Laws: State by State”. Human Rights Campaign. Arhivirano iz originala na datum 2008-11-18. Pristupljeno 09. 07. 2008. 
  53. 53,0 53,1 Pawelski JG, Perrin EC, Foy JM, et al. (July 2006). „The effects of marriage, civil union, and domestic partnership laws on the health and well-being of children”. Pediatrics 118 (1): 349–64. DOI:10.1542/peds.2006-1279. PMID 16818585. 
  54. (How) Does the Sexual Orientation of Parent's Matter?[mrtav link]
  55. cited in Cooper & Cates, 2006, p. 36; citation available on http://www.psychology.org.au/Assets/Files/LGBT-Families-Lit-Review.pdf Arhivirano 2011-03-04 na Wayback Machine-u
  56. Children with Lesbian, Gay, Bisexual and Transgender Parents
  57. Adoption and Co-parenting of Children by Same-sex Couples
  58. Sexual Orientation, Parents, & Children
  59. „Position Statement on Gay and Lesbian Parenting”. Arhivirano iz originala na datum 2011-09-28. Pristupljeno 2010-04-29. 
  60. „Position Statement on Parenting of Children by Lesbian, Gay, and Bisexual Adults”. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-10. Pristupljeno 2010-04-29. 
  61. „NACAC Position Statements”. Arhivirano iz originala na datum 2015-10-19. Pristupljeno 2010-04-29. 
  62. „Marriage of Same-Sex Couples – 2006 Position Statement Canadian Psychological Association”. Arhivirano iz originala na datum 2018-09-28. Pristupljeno 2010-04-29. 
  63. Relationship therapy with same-sex couples
  64. 64,0 64,1 APA:Guidelines for Psychotherapy with Lesbian, Gay, & Bisexual Clients
  65. Haldeman, Douglas (2004). „When Sexual and Religious Orientation Collide:Considerations in Working with Conflicted Same-Sex Attracted Male Clients”. The Counseling Psychologist (The Counseling Psychologist) 32 (5): 691–715. DOI:10.1177/0011000004267560. 

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]

Na engleskom
American Psychological Association
American Academy of Pediatrics
National Mental Health Association


Gej, lezbejske, biseksualne
i trans (LGBT) teme
Seksualna orijentacija i Rodni identitet LGBT zajednica i LGBT kultura
Seksualna orijentacija i identiteti Homoseksualnost · Gej · Lezbejka · Biseksualnost Coming out · Drag king · Drag queen · Film (Spisak filmova po abecedi/po godinama· Gej bar · Gej ikona · Gej himna · Gej kvart · Lezbejska utopija · Parada ponosa · Ponos · Poznate LGBT osobe · Sleng · Slogani · Simboli · Sport · Turizam · Veze
Rodni identitet Transrodnost (Interrodnost · Nebinarnost· Transseksualnost (Transmuškarac · Transžena)
Neheteroseksualnost Interseksualnost · Queer · Treći rod
Nauka i teorija Istorija

Biologija · Demografija · Kinsijeva skala · Klajnova tabela · Lezbejski feminizam · Medicina · Neurobiologija · Psihologija · Queer teorija · Ružičasta lingvistika · Sredina i seksualna orijentacija · Studije roda · Transfeminizam

Pregled LGBT istorije · Antička Grčka · Stounvolska revolucija · Lezbejska istorija · Progon LGBT osoba
Prava Religija i homoseksualnost
Teme Partnerstva · Brak · Roditeljstvo · Usvajanje dece · Vojna služba · Imigraciona prava · Zakonski aspekt transseksualnosti Mitologija · Judaizam · Hrišćanstvo · Islam · Hinduizam · Budizam · Sikizam · Konfucijanizam · Taoizam · Wicca
Po regionima: Afrika · Južna Amerika · Severna Amerika · Azija · Evropa · Okeanija LGBT opozicija
Homofobija · Transfobija · Lezbofobija · Bifobija · Heteroseksizam · Homohisterija · Nasilje nad LGBT osobama
Ovaj članak je deo LGBT projekata.
Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi