Homohisterija
Homohisterija je strah da se osobu ne smatra homoseksualnim zbog ponašanja koje se obično smatra netipičnim za spol.[1] Homohisterija može postojati u kulturama u kojima se podrazumijeva da ljudi jesu i mogu biti homoseksualci, čak i ako su zatvoreni, te da se homoseksualnost doživljava manje poželjnom od heteroseksualnosti.[2] Ova kombinacija dovodi do toga da se muškarci boje da će drugi pomisliti da su homoseksualci ako ne odgovaraju stereotipima muškog spola. Neuklapanje u rodne stereotipe (rodna netipičnost) u povijesti se povezivalo s homoseksualcima, sa suđenjima Oscaru Wildeu koja su to vjerovanje proširivala u Britaniji i drugdje, s njegovim uvjerenjem u grubu nepristojnost produbljujući javne stereotipe o homoseksualnim muškarcima. Zbog tih zabluda mnogi su homoseksualni muškarci "muževnog ponašanja" bili izuzeti od javne sumnje u svoju seksualnost.[3]
Nastanak[uredi | uredi kod]
Homohisterija je koncept uspostavljen kao dio Inkluzivne teorije muškosti profesora Erica Andersona. I Eric Anderson i Mark McCormack tvrde da postoje tri socijalna uvjeta koja moraju biti zadovoljena da bi postojala homohistrična kultura: (1) široka svijest o tome da muška homoseksualnost postoji kao nepromjenjiva seksualna orijentacija unutar značajnog dijela populacije kulture; (2) visoka razina homofobije u toj kulturi; i (3) povezanost rodne atipičnosti s homoseksualnošću. Ove različite razine socijalnih uvjeta pomažu u objašnjavanju različitih društvenih trendova u vezi s muškošću.[4]
Na primjer, homohisterija pomaže objasniti kako se muškarcima u mnogim islamskim zemljama dopušta fizička i emocionalna intimnost (uključujući držanje ruku) bez prijetnje njihovom javno percipiranom heteroseksualnom identitetu; dok se dvoje muškaraca koji se drže za ruke u Americi smatraju homoseksualcima, muškarci u islamskim zemljama ne smatraju se homoseksualcima zbog sudjelovanja u istim ponašanjima.[4] To je zbog uvjerenja da muškarci u tim društvima ne mogu biti homoseksualci, a iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad tvrdio je da Iran nema homoseksualce, a drugi su homoseksualnost proglasili "bolešću bijelog čovjeka".[3]
Isto tako, homohisterija može objasniti nijanse između muške taktilnosti tijekom vremena, radom Johna Ibsona[5] utvrđeno je smanjenje socijalne udaljenosti između muškaraca na skupnim fotografijama, što se može razumjeti korištenjem homohisterije. Ovaj koncept korišten je i u objašnjavanju homofobije i rodnog rada među ženama;[6] prvenstveno Rachael Bullingham u istraživanju iskustava sportaša u timskim sportovima.[7]
Vjeruje se da je Eric Anderson, zapadnjačka homohisterija, dosegla vrhunac 1980-ih, nakon epidemije HIV-a / AIDS- a među homoseksualcima.[3]
Utjecaj[uredi | uredi kod]
Kako kultura postaje manje homofobična i manje je stigme oko fizičke platonske naklonosti među muškarcima, poboljšava se život heteroseksualnih muškaraca, jer su manje agresivni i fizički otuđeni jedni od drugih.[8]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Anderson, Eric (Fall 2011). „The Rise and Fall of Western Homohysteria”. Journal of Feminist Scholarship (1). Arhivirano iz originala na datum 2018-12-22. Pristupljeno 23 November 2014.
- ↑ Bullingham, Rachel; Magrath, Rory; Anderson, Eric (2014). Changing the game: sport and a cultural shift away from homohysteria. str. 276. ISBN 9781136326967. Pristupljeno 23 November 2014.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Anderson, Eric. „Homophobia (psychology and society)”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 17.2.2015.
- ↑ 4,0 4,1 Eric Anderson; Mark McCormack (1.8.2014). „The Influence of Declining Homophobia on Men's Gender in the United States: An Argument for the Study of Homohysteria”. Sex Roles 71 (3–4): 109–120. DOI:10.1007/s11199-014-0358-8.
- ↑ John Ibson (2002). Picturing Men: A Century of Male Relationships in Everyday American Photography.
- ↑ Meridith G. F. Worthen (2014-08-01). „The Cultural Significance of Homophobia on Heterosexual Women's Gendered Experiences in the United States: A Commentary”. Sex Roles 71 (3–4): 141–151.
- ↑ Anderson, Eric (2015). „Openly lesbian team sport athletes in an era of decreasing homohysteria”. International Review for the Sociology of Sport 50 (6): 647–660.
- ↑ McCormack, Mark (7 August 2014). „Homohysteria: Definitions, Context and Intersectionality”. Sex Roles 71 (3–4): 152–158.