His Last Bow (priča)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
"His Last Bow"
Illus-last-gilbert-01.jpg
Holmes kloroformom napada Van Borka; autor: Alfred Gilbert
Detalji o priči
Autor Arthur Conan Doyle
Datum izdanja 1917.
Vrsta kratka priča
Zbirka His Last Bow
Detalji o fabuli
Radnja smještena kolovoz 1914.
Klijent(i) Britanska vlada
Zločinac/ci Von Bork

"His Last Bow" (srpskohrvatski: Njegov posljednji podvig) je jedna od 56 kratkih priča o detektivu Sherlocku Holmesu što ih je napisao Arthur Conan Doyle. Priča je izvorno objavljena u Strandu 1917. godine, uz ilustracije Alfreda Gilberta, a predstavlja posljednju priču iz istoimene zbirke objavljene iste godine.

Ova priča je uvelike specifična, ali i znakovita u sklopu kanona o slavnom detektivu. Naime, ovo je, kronološki gledano, posljednji slučaj Sherlocka Holmesa, nakon kojeg odlazi u definitivnu morivnu te se posvećuje pčelarstvu na selu (naime, izašao je iz mirovine samo radi ovog slučaja). Nadalje, žanrovski, ova priča ne posjeduje klasične elemente kriminalističke priče što ih je Doyle pisao ranije već je puno bliža špijunskoj priči te, kao takva, predstavlja jedan od prvih primjera špijunske priče u povijesti književnosti. Valja istaknuti kako je ovo jedna od samo dvije priče prepričane u trećem licu (druga je "The Mazarin Stone") te jedna od samo šest koje nije prepričao dr. Watson u prvom licu.

Slučaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Na samom početku Prvog svjetskog rata, njemački agent po imenu Von Bork se sprema napustiti Englesku s enormnim brojem tajnih podataka što ih je prikupio tokom četiri godine. Njegova supruga i ukućani već su otputovali u Nizozemsku, tako da su u Engleskoj ostali samo stara kućepaziteljica i on. Van Borkov glavni suradnik bio je barun von Herling, koji agentu govori da će u Berlinu biti dočekan kao heroj. Prije odlaska, doduše, Van Bork čeka posljednje informacije od njegovog irsko-američkog doušnika, Altamonta, koji mu, kako vjeruje, donosi britanske pomorske signale.

Von Herling odlazi, a Van Bork započinje s pakiranjem sadržaja svog sefa. U tom trenutku, u automobilu, dolazi Altamont. U tom je trenutku stara kućepaziteljica već u krevetu. Van Bork dočeka Altamonta, koji mu pokazuje paket što ga je donio.

Altamont pregleda Van Borkov sef, na što se Nijemac hvali kako se radi o izrazito sigurnom sefu s dvostrukom zaštitom. U cijelom procesu, čak mu navodi i šifru - "Kolovoz 1914". Altamont tada sugerira kako se njemački agenti riješe svojih duošnika nakon što terminiraju odnos s njima, navodeći nekoliko njih koji su završili u zatvoru. Van Bork se počinje izmotavati. Altamont je vidno nepovjerljiv prema Van Borku i odbija mu predati paket dok ne vidi ček. Van Bork, s druge strane, poziva se na svoje pravo da pregleda dokumente prije nego išta preda.

Altamont mu odluči predati paket, ali Van Bork biva prilično iznenađen činjenicom da se u njemu nalazi knjiga Practical Handbook of Bee Culture. Ono što je još manje očekivao je krpa natopljena kloroformom što mu je Altamont prislonio na usta nekoliko trenutaka kasnije. Altamont je, kako se ispostavlja, nitko drugo do Sherlock Holmes, a vozač što ga je dovezao je dr. Watson. Iako su mnogo stariji nego u svojim danima slave, njih su dvojica uspjeli uhapsiti nekoliko doušnika i špijuna, a Nijemcima poslati hrpu prilično nepouzdanih podataka. Holmes je na slučaju radio dvije godine, a slučaj ga je odveo do Chicaga, Buffala i Irske, gdje je naučio igrati svoju ulogu i čak dobio status člana tajnog društva. Na taj je način otkrio odakle cure podaci.

Stara kućepaziteljica također je bila dio zavjere, a njezino gašenje svijetla bio je signal za pokret. Holmes i Watson uklone Van Borka i sve dokaze ta ga odvezu u Scotland Yard. Nakon zaključivanja slučaja, saznajemo kako se Holmes povukao u mirovinu i kako dane provodi na selu, baveći se pčelarstvom i pišući svoje kapitalno djelo o detektivskom radu.

Posljednje replike priče postigle su veliku popularnost zbog svog domoljubnog sentimenta i snažne ratne simbolike:

"Dolazi istočni vjetar, Watsone."
"Sumnjam, Holmes. Prilično je toplo."
"Dobri dragi Watson! Vi ste jedina fiksna točka u ovim promjenjivim vremenima. No, svejedno dolazi istočni vjetar, takav kakav nikada dosada nije puhao Engleskom. Bit će hladan i oštar, Watsone, i dobar dio nas će možda uvenuti prije glavnog udara. Ali, to je svejedno Božji vjetar, a pod suncem će se nakon oluje nalaziti jedna čišća, bolja i snažnija zemlja."

Trivia[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Pseudonim Altamont, što ga Holmes uzima tokom slučaja, temeljen je na srednjem imenu Doyleova oca, Charlesa Altamonta Doylea.
  • Kada Watson prvi puta vidi Holmesa nakon dugo godina, primijeti kako se ovaj nije uopće promijenio, uz izuzetak "grozne kozje bradice", na što Holmes dogovara kako je to žrtva koju je morao podnijeti za svoju domovinu.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]