Hikaye

Žene u Palestini u 1914.

Hikâye je turska riječ za priču, za koju se ponekad koristi i riječ öykü. Radi se o narativu koji je ponekad pisan a ponekad usmeno prenošen, prepoznatljiv po tome što je u prozi i što je kratak. Radnja je često jednostavna, obično predstavlja jednu i intenzivnu činjenicu kroz jedan važan događaj ili scenu, uključuje nekoliko likova.

Hikâye je jedna od 205 turskih riječi koje su zabranjene nakon vojnog udara 12. septembra 1980. godine.

Etimologija

Riječ hikâye je arapskog podrijetla (arap. حكاية), na staroturskom je se upotrebljavala riječ öğgünç. Glagolska osnova od koje je izvedena je hakeve, tj. «imitirati», «kopirati tekst». Korijen heka znači «sličiti» ili «nešto točno prenijeti».

Palestinska hikaye

small

Hikaye (arap. حكاية) je prozni oblik uobičajen kod arapskog stanovništva u Palestini. Palestinska hikaya je zasebna vrsta usmene kratke priče, koju tokom zimskih večeri izvode i stvaraju starije žene. One se služe palestinskim dijalektom (fellahi na selu, madani po gradovima). Inače priči prisustvuju žene i djeca, dok pristup muškaraca se smatra kao neugodan. Obratno, epska poezija (sīra) i priče avanture (qissa) su za muškarce. Pripovjedači su žene starije od 70 godina, ali nerijetko djeca prenose priče jedno drugom. Radnja se razvija u svakodnevnici i dotiče porodične problematike. Glavni lik priče je najčešće ženskog roda, junakinja koja koleba između svojih dužnosti i svojih želja.

Neki suvremeni palestinski autori (I. Muhawi, Š. Kanana) su sakupili više takvih priča u antologijama dok je 2008. UNESCO uveo hikayu u Spisak nematerijalne svjetske baštine. Danas tradicija hikaye sve više opada i postepeno se gubi, uglavnom uz rast medija i društvenih mreža i uz višegodišnje nemire u Palestini, tako da nove generacije vide u hikayi nešto starinsko.

Povezano

• Kratka priča
• Pripovijetka

Vanjske veze

• (en) „UNESCO: Palestinian Hikaye”. Pristupljeno 07. 06. 2022.