Heinrich Sutermeister

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Heinrich Sutermeister
Lični podaci
Datum rođenja(1910-08-12)12. 8. 1910.
Mjesto rođenjaFeurthalen, Kanton Zürich, Švicarska,
Datum smrti16. 3. 1995. (dob: 84)
Mjesto smrtiVaux-sur-Morges, Kanton Vaud, Švicarska,
Muzički rad
Žanrklasična muzika, opera


Heinrich Sutermeister (12. august 1910 - 16. mart 1995) bio je švicarski kompozitor, najpoznatiji po operama, odnosno kao jedan od prvih opernih autora koji je postao slavan zahvaljujući novim medijima radija i televizije. Od njegovih opera se najviše ističe Romeo i Julija.

Djela[uredi | uredi kod]

  • Divertimento Nr. 1 für Streichorchester, 1936, rev. 1960
  • Max und Moritz, balet po djelu Wilhelm Busch
  • Die schwarze Spinne, radio-opera po djelu Jeremiasa Gotthelfa, 1936, scenska premijera 1949
  • Romeo und Julia, opera po djelu Williama Shakespearea, 1940
  • Die Zauberinsel, opera po djelu Shakespearea, 1942
  • 1. Klavierkonzert, 1943
  • Niobe, monodrama, 1946
  • Capriccio solo za klarinet, 1946
  • Raskolnikoff, opera po djelu Fjodora Dostojelvska, 1948
  • Die Alpen, fantazija temeljena na švicarskm narodnim pjesama, 1948
  • Der rote Stiefel, opera, 1951
  • 2. Klavierkonzert, 1953
  • Missa da Requiem, 1953, premijera: RAI Milano, sopran: Elisabeth Schwarzkopf, dirigent: Herbert von Karajan
  • 1. Cellokonzert, 1954–55
  • Titus Feuerfuchs oder Die Liebe, Tücke und Perücke, burleskna opera, 1958
  • Seraphine oder Die stumme Apothekerin, komična opera po tekstu Rabelaisa, 1959
  • 3. Klavierkonzert, 1961–62
  • Das Gespenst von Canterville, muzička igra za radio pe tekstu Oscara Wildea, 1962-63
  • Poème funèbre – En mémoire de Paul Hindemith, djelo za orkestar, 1965
  • Omnia ad Unum, kantata, 1965–66
  • Madame Bovary, opera po djelui Gustavea Flauberta, 1967
  • Sérénade pour Montreux, za komorni orkestar, 1970
  • 2. Cellokonzert, 1971
  • Te Deum, 1975
  • Klarinettenkonzert, 1975–76
  • Consolatio philosophiae, dramska scena, 1979
  • König Bérenger I., opera po drami Kralj umire Eugenea Ionescoa, 1985
  • Gloria za zbor, sopran i orkestar, 1988

Vanjske veze[uredi | uredi kod]