Gil González Dávila
| Gil González Dávila | |
|---|---|
 Gilov crtež | |
| Rođenje | oko 1480. Ávila, Španjolska |
| Smrt | 21. april 1526. Ávila, Španjolska |
| Nacionalnost | Španjolac |
| Zanimanje | vojnik |
| Poznat/a po | konkvistador |
Gil González Dávila (Ávila, oko 1480. - Ávila, 21. april 1526.) bio je španjolski istraživač i konkvistador, koji je između 1519.-1523. istražio pacifičke obale Kostarike i Nikaragve.[1]
Biografija[uredi | uredi kod]
Gonzáleza je pod svoju zaštitu uzeo i odgojio utjecajni biskup Burgosa Juan Rodríguez de Fonseca, što mu je omogućilo dobro obrazovanje i položaj, pa je 1511. dobio mjesto rizničara Hispaniole i odlazak u Ameriku.[1]
Kako je bio ambiciozan i on je zaželio da osvoji i zagospodari neistraženim krajevima Tierra Firme. Zbog tog je otputovao u Španjolsku i uz pomoć svog mecene dobio dozvolu od samog kralja da može poduzeti vlastitu ekspediciju.[1]
Na svoju nesreću González se sukobio sa tiranskim guvernerom Paname Pedrom De Ávilom, koji je odgodio njegovu ekspediciju za tri godine.[2]
González je 1522. isplovio sa brodovima nedavno pogubljenog Vasca Núñeza de Balboe i stigao do Kostarike. Kako ondje nije pronašao ništa što bi omogućilo da se brzo obogati, ipak je načuo od zarobljenih indijanaca da postoji bogatija zemlja na sjeveru. Zbog tog je napustio svoje brodove, i nastavio je pješice do prevlake između Pacifika i Jezera Nikaragva (današnji Departman Rivas) gdje je upoznao indijanskog caciqu - Nicaraua (Nikaragvu), po kom je nazvao čitav taj kraj Nikaragva. Njegova posada nije imala puno vremena da iskoristi svoju novu koloniju, jer ih je 17. aprila 1522. napao rivalski cacique Diriangen, pa su se morali povući.[2]
Nakon povratka u Ciudad Panamu González je guverneru prenio svoja otkrića i uspjehe, od Jezera Nikaragva, do velike teritorije koju je zauzeo za kralja, i to kako je pokrstio oko 32,000 indijanaca i dokopao se njihova zlata. Zauzvrat je zatražio da mu se prizna pravo da on vlada tim novotkrivenim teritorijem, jer je to napravio po nalogu kralja, što je Pedro De Ávila glatko odbio. Nakon natezanja oko prava na jurisdikciju, što je bila uobičajena pojava među konkvistadorima, sukob je završio tako da je De Ávila to dao Franciscu Hernándezu de Córdobi. González je uspio pobjeći iz Paname sa nešto zlata koje je ugrabio u Nikaragvi u Santo Domingo. Tu je slijedećih nekoliko godina, planirao kako da ostvari svoje pravo.[2]
González je sa svojim pristalicama 1525. porazio odred Hernándezovih vojnika, što je potaknulo Hernándeza da se pobuni protiv De Ávile. Tad je počela trostruka borba za Nikaragvu koja je završila 1526. Hernándezovim pogubljenjem i time da je De Ávila otišao u Nikaragvu i preuzeo položaj guvernera.[2]
González se vratio u Ciudad Panamu 1532., godinu dana nakon smrti svog rivala De Ávile. Nastavio se boriti za svoja prava i sklopio savez sa Hernánom Cortésom, koji mu je usprkos tome što je proglašen krivim za ubistvo njegova pomoćnika Cristóbala de Olida, omogućio da otplovi u Španjolsku, gdje je proveo ostatak života kao bogat i ugledan i građanin.[2]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 „Gil González Dávila” (španjolski). Real Academia de la Historia. Pristupljeno 26.4.2023.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 „González Dávila, Gil (1490-1550)” (engleski). Encyclopedia. Pristupljeno 26.4. 2023.
