Frano Meneghello Dinčić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Frano Meneghello Dinčić (Kotor, 28. veljače 1900.Beograd, 17. siječanj 1986.[1]), je hrvatski, srpski, crnogorski i jugoslavenski medaljer i kipar iz Dalmacije. Rodio se u pomorskoj obitelji, podrijetlom s Korčule. Živio je u Splitu gdje završava Školu primijenjenih umjetnosti a kasnije i akademiju u Pragu, u klasi profesora Otakara Španiela. Dodatno je oplemenio svoje vještine u Parizu i Münchenu. Prije odlaska za Beograd – 1928. g. – radio je od 1922. do 1924. kao predavač u Splitu. Bio je član Društva likovnih umjetnika Srbije. Meneghellovo umjetničko stvaralaštvo ostvario se u reljefnomu modelarenju, uključivo i plastičnoj portretistici, što je osiguralo kakvoću njegovim portretnim medaljama, spomenicama (spomen-medaljama), plaketama i spomenicima. Istraživanja Vladete Vojinovića pokazala su da je Orden narodnog heroja (tip 2.), izrađivan u zagrebačkomu IKOM-u, oblikovao upravo Frano Meneghello Dinčić.

Poprsje[uredi - уреди | uredi izvor]

Poznatije medalje[uredi - уреди | uredi izvor]

  • »Autoportret« – 1949.
  •  »Tito« – 1961.

Novac[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Kovani novac, apoeni od 25, 50 para i 1 dinara, kao i apoeni od 10, 20 и 50 dinara s likom Petra II. Karađorđevića (1938)
  • kovani novac apoeni od 10, 20 i 50 dinara (1955)

Spomenici[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Spomenik poginulim ratnicima u Balkanskim i u Prvomu svjetskomu ratu, sa lovorovim vijencima na postolju, u kojima su ispisana mjesta borbi i tri brončana srpska ratnika u borbi, na vrhu. Otkriven je 1929. u Zaječaru.
  • Spomenik Šapčanima poginulim u Prvomu svjetskomu ratu, na postolju u vidu osmokrake prizme od bijelog mermera sa Venčaca, sa figurama muškarca i žene, četiri bareljefa na postolju i brončanom skulpturom srpskog vojnika-pobjednika na vrhu. Otkriven je 1934. ispred Saborne crkve u Šapcu.
  • Spomenik Jagodincima palim u Balkanskim i u Prvom svjetskom ratu, na postoju od bijelog mramora, s figurom roba svezanog lancima - simbol petostoljetnog ropstva pod Turcima i figurom majke - robinja sa djetetom u lijevoj i mačem u desnoj ruci - simbolični zavjet majke da će se, kad odraste, sin latiti mača i osloboditi ropstva. S prednje strane, pri dnu postolja, utisnut je brončani bareljef Karađorđevog ustanka (1804), a na poleđini je brončani reljef Kočine krajine (1788), dok je na vrhu brončana figura srpskoga vojnika sa puškom u desnoj ruci. Spomenik je otkriven 1930. u Jagodini.
  • Spomenik Topličanima palim u ratovima od 1912-1918 i žrtvama Topličkog ustanka (1917). Na postamenu se nalazе srpski vojnci u jurišu, a na bareljefima niže su likovi kralja Petra I i njegovog sina Aleksandra i drugih vođa, kao i zloćini bugarskih vojnika, koju su Bugari tokom Drugog svetskog rata uklonili. Spomenik je otkriven 1934. u Prokuplju.

Značajniji reljefi[uredi - уреди | uredi izvor]

  • »Na zgarištu«
  • »Pogreb«
  • »Mira« – 1946.

Izložbe[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Sa skupinom Medulić, Prag, Split, 1922.
  • II. jesenja izložba beogradskih umetnika, Beograd, Umetnički paviljon, studenoga 1929.
  • S Arpadom Balažom (Balázs Árpád) — Novi Sad, Radnički dom, 12. – 19. travnja 1931.[3]
  • V. prolećna izložba jugoslovenskih umetnika, Beograd, Umetnički paviljon, svibnja 1933.
  • Izložba "Pola vijeka hrvatske umjetnosti : 1888-1938", Dom likovnih umjetnosti kralja Petra I. Velikog Oslobodioca, Zagreb, 18. prosinca 1938. – 31. siječnja 1939.[4]
  • Razstava sodobnega jugoslovanskega kiparstva Zveze upodabljajočih umetnikov FLR Jugoslavije, Moderna galerija, Ljubljana, 4. ožujka 1951. – 15. travnja 1951.
  • Razstava Zveze likovnih umetnikov Jugoslavije, Moderna galerija, Ljubljana, 15. veljače 1956. – 29. veljače 1956.
  • Razstava Društva likovnih umetnikov Srbije, Moderna galerija, Ljubljana, 20. studenoga 1958 – 10. prosinca 1958.
  • Izložba — Frano Meneghello Dinčić, Galerija umjetnina, Split, 18. – 30. rujna 1984.

Galerija[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Zlamalik, Vinko. Dinčić-Menegelo, Frano, u: Domljan, Žarko (gl. ur.) Likovna enciklopedija Jugoslavije, 1. sv. (A–J), Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, 1984., str. 310-311., ISBN 978-86-7053-001-0
  • Vojinović, Vladeta. Frano Menegelo Dinčić, Društvo istoričara umetnosti Srbije, Beograd, 1988., (ukup. 158 str.)
  • Todorović, Nada. In memoriam : kipar i medaljer Frano Meneghello Dinčić // Numizmatičke vijesti, Zagreb, 1986., br. 40, str. 126-127.
  • Todorović, Nada. Medaljerski rad Frana Menegela Dinčića // Numizmatičke vijesti, Zagreb, 1964., br. 21., str. 30-37.
  • R. (novinar) Fran Menegelo Dinčić // Leskovački glasnik, Leskovac, 1932., god. XII, br. 13, str. 2-3.
  • Zlamalik, Vinko. I. memorijal Ive Kerdića (katalog), Galerija likovnih umjetnosti, Osijek — Strossmayerova galerija starih majstora, Zagreb, 1980., str. 95-98.
  • Gamulin, Grgo. Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća, svezak 1., svesci 3-4 (unutar sveska 1.) iz Povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, "Naprijed", Zagreb, 1988., str. 305.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Damjanović, Danka (2016). Dušan Popović, ed. "Spomenik Petru Kočiću u Banjaluci" (PDF). Glasnik (Banja Luka: Udruženje arhivskih radnika Republike Srpske) 8. 
  2. Vreme, 27. avg. 1939., str. 5. digitalna.nb.rs
  3. ––––––––––, Slikarsko-vajarska izložba g. Balaža i Menegela-Dinčića u Novom Sadu // Jugoslovenski dnevnik, Subotica — Novi Sad, 1931., god. III, br. 99, str. 4.
  4. Krizman, Tomislav; Šrepel, Ivo; Tadijanović, Dragutin (urednici) Izložba : Pola vijeka hrvatske umjetnosti: Priredilo Hrvatsko društvo umjetnosti o šezdesetoj godišnjici svoga opstanka : 18-XII-1938 — 31-I-1939, "Tipografija", Zagreb, 1938., str. 199.