Franjo Luković
| Franjo Luković | |
|---|---|
| Rođenje | 10. 3. 1950. Zagreb, FNR Jugoslavija |
| Prebivalište | Zagreb, Hrvatska |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Državljanstvo | hrvatsko |
| Alma mater | Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu |
| Zanimanje | ekonomist, bankar |
| Godine aktivnosti | 1991. - 2015. |
| Poslodavac | Zagrebačka banka d.d., Zagreb |
| Plata | 90.000 HRK |
| Bogatstvo | 85,8 milijuna HRK[1] (2004.) |
| Mandat | predsjednik Uprave |
| Nasljednik | Miljenko Živaljić |
| Suprug/a | Arna (Makar) Luković |
Franjo Luković (Zagreb, 10. 3. 1950), hrvatski ekonomist, poduzetnik, bankar i dugogodišnji predsjednik Uprave "Zagrebačke banke" (ZABA). Jedan je od najbogatijih Hrvata.
Biografija[uredi | uredi kod]
Mladost i školovanje[uredi | uredi kod]
Franjo Luković je rođen 10. 3. 1950 godine u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu. U mladosti je bio aktivni sportaš, igrajući košarku u KK Lokomotivi, klubu na kojem je kasnije izrasla KK Cibona. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1972 godine.[2]
Karijera[uredi | uredi kod]
Nedugo nakon fakulteta zaposlio se u "Jugobanci" gdje je proveo 16 godina. Bio je na čelu Sektora za poslovanje s inozemstvom, da bi na kraju bio zamjenik predsjednika Uprave "Jugobanke". 1989 zaposlio se u "Coningu d.o.o." iz Varaždina, gdje je bio savjetnik vlasnika Radimira Čačića. Nakon raspada SFR Jugoslavije i hrvatskog osamostaljenja 1991 godine, Luković je bio imenovan predsjednikom Uprave ZABE. ZABA je pod njegovim vodstvom bila prva banka čije su dionice izlistane na Londonskoj burzi 1996 godine, prva banka u Hrvatskoj koja je otvorila kartično poslovanje, te prva banka u srednjoj Europi koja je otvorila mogućnost zaposlenicima da sudjeluju u vlasničkoj strukturi banke. Pod Lukovićevim vodstvom ZABA je osvojila značajan dio tržitšta u Bosni i Hercegovini (BiH) kupnjom "Hrvatske banke d.d." u Mostaru, "Universal banke d.d." u Sarajevu, te preuzela dio imovine i obveza "Komercijalne banke d.d." iz Tuzle. 2002 godine je taktično i strpljivo pregovarao oko prodaje većinskog paketa dionica ZABE svjetskom konzorniciju UniCredit-Allianz. Sa Allianzom je postao sudionik mirovinske reforme u Hrvatskoj. Pod Lukovićevim vodstvom ZABA je primila niz nagrada čime je stekla reputaciju jedne od najboljih banaka u na prostoru bivše Jugoslavije. Dobio je nadimak "vječni", pogotovo kada je za razliku od svog šefa u UniCreditu, Alessandra Profuma, koji je 2010 morao otići, Luković i 2010 i 2012 dobio novi mandat.[2] 2015 se povukao sa čelne pozicije u ZABI i otišao u penziju.[3][4] Iste godine Luković je imenovan predsjednikom Nadzornog odbora "Europapress holdinga" u vlasništvu poznatog odvjetnika Marijana Hanžekovića.[5]
Kao pasionirani rekreativni tenisač, 2012 godine je naslijedio Radimira Čačića na čelu Hrvatskog teniskog saveza (HTZ). U teniskom svijetu Luković je otprije znan, jer je ZABA vlasnica "Istraturista", poduzeća koja drži licencu ATP turnira u Umagu. 2009 godine je razriješio dužnosti Slavka Rasbergera, dugogodišnjeg direktor turnira, jer je htio izvući licencu turnira iz vlasništva "Istraturista".[2]
Bogatstvo[uredi | uredi kod]
Franjo Luković je jedan od najbogatijih Hrvata. List Nacional ga je 2004 smjestio na 44 mjesto 50 najbogatijih Hrvata sa imovinom vrijednom 11 milijuna EUR.[1] Jedan je od deset najvećih dioničara ZABE sa dioničarskim paketom od 0,1 posto koji vrijedi oko 13,3 milijuna HRK. Njegova mjesečna neto plaća u ZABI je iznosila 90.000 HRK, a najveći je bonus imao 2007 kada su mu isplaćene dionice u vrijednosti 4,7 milijuna HRK. Bonus isplaćen 2011 vrijedio je oko 1,9 milijuna HRK.[2]
Kontroverze[uredi | uredi kod]
U javnosti nikad nisu prestajale priče o načinu privatizacije ZABE gdje se Lukovića dovodi u negativan kontekst.[2] Prema navodima pojedinih hrvatskih medija, Luković je u ZABU došao pod protekcijom tadašnjeg predsjednika Vlade Republike Hrvatske Nikice Valentića. ZABA je ubrzo nakon njegovog dolaska bila privatizirana, te je cijeli proces bio toliko netransparentan da se još danas vode sudski procesi.[6] Zagrebački zlatar, Pašk Kačinari, tvrdi da je Franjo Luković predstavnik ljudi koji su pokrali Hrvatsku. Kačinar godinama vodi sudsku bitku protiv ZABE, te tvrdi da bi ZABA danas trebala imati oko 14 milijuna dionica, a ne samo 3,35 miljuna koliko ih ima.[6] Kačinari je, naime, podnio tužbu protiv ZABE, kojom želi ostvariti povrat "ukradenih" dionica i ulaganja, a o slučaju je izvijestio europska i američka pravosudna i regulativna tijela odgovorna za kontrolu poslovanje novih vlasnika ZABA-e tj. konzorcija UniCredit-Allianz.[7] Prema tvrdnjama Kačinara iz 2007 godine, i dokumentima koje posjeduje, imovina ZABE nije bila pravilno unesena u kapital tj. dionice nisu dobili svi koji na njih imaju pravo, te je tom prilikom ustvrdio da ZABU drži nelegitimna grupa vlasnika koji su zapravo vlasnici samo 21 posto banke.[6] Lukoviću se zamjera i umiješanost ZABE u nekoliko nedovoljno transparentnih privatizacija, no te optužbe nikada nisu dokazane.[8] Poznate su Lukovićeve veze sa Ivicom Todorićem, Josipom Gucićem, Antom Vlahovićem i drugim hrvatskim poduzetnicima. ZABA je pod njegovim vodstvom bila glavni kreditor Todorića, pri čemu joj se 1992 dogodila prijava Hrvatske narodne banke (HNB) zbog nenamjenski dodijeljenih 6 miljuna DEM Agrokoru. ZABA je pod Lukovićem također spremno financirala poduzeća kontroverznog poduzetnika Josipa Gucića. Stav ZABE prema Guciću se naglo promijenio početkom 1999 godine, kada je banka odlučila uskratiti reprogramiranje duga i naplatiti kredite, te je na koncu 17 Gucićevih poduzeća otjerala u stečaj. Gucića je ZABA kreditirala sa ukupno 114,5 milijuna DEM. Franjo Luković je tada, među ostalim, zaradio kaznenu prijavu sindikata i malih dioničara jer je nesmotreno kreditirao Gucića, a koji i sam krivi ZABU za propast njegovih poduzeća. Bivši vlasnik Tvornice duhana Rovinj (TDR), Ante Vlahović, se također spominje kao jedan od Lukoviću bliskih ljudi. Pod Lukovićevim vodstvom ZABA je dodjeljivala povlaštene kredite Franck-u, Plivi i LURI Luke Rajića, te je kroz 1990-e odobrila najviše menadžerskih kredita, a kojima su za sitne novce kupovana poduzeća diljem Hrvatske u tkz. pretvorbi i privatizaciji. Lukoviću se također prigovaralo zbog navodnih makinacija sa starom deviznom štednjom i visokih kamata.[2]
Zanimljivosti[uredi | uredi kod]
Hobi mu je uzgoj maslina i proizvodnja maslinova ulja. Vlasnik je maslinika od 10.000 četvornih metara između Bala i Rovinja. Ambalažu za proizvode njegovog maslinika su dizajnirali marketinški stručnjaci Bruketa & Žinić. Lukovićeva supruga, Arna Luković, je medijima otkrila da su to učinili "iz zafrkancije", jer su željeli da ono što poklanjaju prijateljima bude lijepo. Njihova imena ipak nema na tim bocama jer im "ne treba ta vrsta publiciteta".[2]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 50 najbogatijih Hrvata. Nacional (30. 3. 2004). Preuzeto 7. 11. 2015
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Franjo Luković. Večernji list. Preuzeto 7. 11. 2015
- ↑ Franjo Luković nakon 22 godine odlazi s mjesta šefa Uprave Zagrebačke banke. Jutarnji list (24. 1. 2014). Preuzeto 7. 11. 2015
- ↑ Miodrag Šajatović. Ciprasu bi dobro došli savjetnici Luković i Radaković. Lider. Preuzeto 7. 11. 2015
- ↑ Franjo Luković novi šef Nadzornog odbora EPH. Jutarnji list (21. 5. 2015). Preuzeto 29. 11. 2015
- ↑ 6,0 6,1 6,2 Business.hr; Petra Bulić; Čuvar bankarskih tajni oligarha; stranica 49, 50, 51; 10. 5. 2007, Zagreb, Preuzeto 7. 11. 2015
- ↑ Sumnjiva privatizacija Zagrebačke banke prijeti svjetskom financijskom. Index (9. 12. 2004). Preuzeto 7. 11. 2015
- ↑ Viktor Vresnik (27. 10. 2010). Franjo Luković i nakon 20 godina ostaje prvi čovjek Zabe. Lider. Preuzeto 7. 11. 2015