Evanđelje po Mariji

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Evanđelje po Mariji
Gospel of Mary.jpg
Nastanak 2. vijek
Mesto
Jezik izvorno grčki + koptski prevod
Pripisano
Izvori
Rukopisi Berolinensis Gnosticus 8502,1
P. Oxyrhynchus 3525
P. Rylands 463
Auditorij ranokršćanske zajednice
Tematika učenje o grehu i tvari, koje je Isus navodno povjerio samo Mariji

Evanđelje po Mariji je ranohrišćansko apokrifno evanđelje iz 2. vijeka, pronađeno 1896. godine. Ono prenosi učenje koje je Isus navodno povjerio samo Mariji Magdaleni, ne i svojim muškim učenicima.[1] Jedino je sačuvano ranohrišćansko jevanđelje pisano u ime žene.[2]

Jevanđelje po Mariji sadrži sukob Marije s Petrom, scenarij koji također nalazimo u Evanđelju po Tomi, Pistis Sofiji i Evanđelju po Egipćanima, koji odražava tenzije prisutne u ranom kršćanstvu 2. veka. Petar i Andrija predstavljaju ortodoksno stajalište koje poriče značaj ezoteričnog učenja i odbacuje vjerodostojnost žene kao učitelja. Ovaj spis se suprotstavlja takvim stajalištima kroz lik Marije Magdalene, koja je Spasiteljeva ljubljena, čuvarka Isusovog osobnog otkrivenja njoj, koji je nadmoćan onom javne apostolske predaje.[3]

Nastanak[uredi - уреди | uredi izvor]

Evanđelje po Mariji izvorno je napisano na grčkom jeziku, tokom 2. stoljeća,[4][5] mada neki naučnici smatraju da je nastalo još u 1. veku.[6][7]

Postoje samo dva veoma fragmentarna primjerka Evanđelja po Mariji. Najstariji tekst sastoji se od samo jedne veoma šture stranice, koja potječe s početka 3. stoljeća (P. Rylands III 463 [22:16,1-19,4]). Duži je tekst sadržan u koptskom kodeksu iz 5. stoljeća (P Berolinensis 8502,1), iako je i on prilično fragmentaran. Od ukupno osamnaest stranica, postoji samo osam (7 i 15-19). Premda se tekst grčkoga fragmenta znatno razlikuje od koptske verzije, podudara se s koptskim stranicama 17-21 i 18-19, i ne nudi nikakve nove podatke.[3]

Sadržaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Prvi dio spisa (7-9) opisuje dijalog između uskrslog Isusa i učenika. Spasitelj odgovara na njihova pitanja o tvari i grijehu. On tvrdi da grijeh nije moralna, nego kozmološka kategorija; on nastaje zbog neprikladnog miješanja materijalnog i duhovnog. Sve će stvari na kraju biti vraćene svomu korijenu.[3] Završavajući izlaganje, Isus ih pozdravlja i upozorava da se čuvaju onih koji bi ih mogli zavesti na pogrešan put, dajući im u zadatak da propovijedaju evanđelje o kraljevstvu. Međutim, poslije njegova odlaska, učenike izjedaju dvojbe i nemir, oni oplakuju Isusovu smrt i strepe za svoje živote. Marija Magdalena ih tješi, podsećajući ih na Hristovo neprekidno prisustvo među njima: »Ne plačite, ne tugujte i ne sumnjajte; jer njegova milost će biti potpuno s vama i štitiće vas.« [8] Nakon toga, Petar od Marije traži da kaže Spasiteljeve reči koje samo ona zna:

Marija Magdalena, po kojoj je nazvano evanđelje.
Petar reče Mariji: "Sestro, znamo da te učitelj voleo više od ostalih žena. Reci nam, po svom sećanju, koje su bile Spasiteljeve reči, koje ti znaš a mi ih ne znamo, niti smo ih čuli." — Jevanđelje po Mariji

Drugi dio teksta (10; 15-19) sadrži Marijin opis učenja koje je njoj preneo vaskrsli Isus.[9] Na Petrov zahtjev, ona učenicima pripovijeda o stvarima koje su im bile skrivene. Ali na ovom mjestu nedostaju četiri stranice teksta, stoga je poznat samo početak i kraj Marijina otkrivenja. Otkrivenje je izloženo u obliku dijaloga Isusa i Marije. Marija najprije želi znati kako se viđenje može vidjeti. Spasitelj joj odgovara da duša gleda umom koji je između duše i duha. Ovdje se tekst prekida. U nastavku (15), Marija prepričava Isusovo učenje o uzdizanju duše iznad četiri moći, koje su najvjerojatnije izrazi četiri materijalna elementa. Prosvijetljena duša oslobođena svojih spona uzdiže se iznad četiri moći nadjačavši ih svojom gnozom, i postiže vječan, tih počinak.[3]

Kada Marija završi s izlaganjem, Andrija i Petar joj se suprotstavljaju. Andrija prvo kaže da je taj nauk stran: »Ja bar ne verujem da je Spasitelj to rekao. Ova su učenja zasigurno čudne ideje!« Zatim Petar ismeva tvrdnju da je Marija u viziji zaista videla Spasitelja i da je on te stvari otkrio ženi, zatajivši ih muškim učenicima.[9]

Tada Levi opominje Petra da se prema ženi ne odnosi kao prema neprijatelju, te podseća da ju je Spasitelj učinio dostojnom: »Petre, ti si oduvek bio preke naravi ... Ako je po Spasitelju ona dostojna, ko si ti da je odbaciš?« Umjesto da propituju postupke savršenoga čovjeka, moraju, prema Isusovim uputama, krenuti u svijet i propovijedati. Konačno, Marija se, odbranjena, priključuje apostolima koji odlaze da propovedaju i tu se tekst završava.[3]

Analiza[uredi - уреди | uredi izvor]

Jevanđelje po Mariji ilustruje kontrast između pravovernih i gnostičkih shvatanja. Petar, očigledno predstavnik pravovernog shvatanja, podozriv je prema onima koji u svojim vizijama »vide Gospoda«. Marija, predstavnica gnostika, tvrdi da doživljuje njegovo stalno prisustvo.[9]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Dr Stephen Etches, BIBLIOLOGIJA
  2. Karen L. King, JEVANĐELJE PO MARIJI IZ MAGDALE
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Knjižnica Nag Hammadi, Prvo hrvatsko izdanje (Evanđelje po Mariji, uvod: Karen L. King)
  4. Evans, Craig A.. Fabricating Jesus: How Modern Scholars Distort the Gospels. Downers Grove, IL: Ivp Books, 2008.
  5. Early Christian Writings
  6. Karen L. King, The Gospel of Mary of Magdala: Jesus and the first woman apostle, p. 148.
  7. Esther A. de Boer, The Gospel of Mary Listening to the Beloved Disciple, p. 14-18.
  8. Jevanđelje po Mariji 9.14—18, u: NHL 472.
  9. 9,0 9,1 9,2 Elejn Pejgels - Gnostička evanđelja (scribd)

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]