Ed Wood (film)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ed Wood
Režija Tim Burton
Producent Tim Burton
Denise Di Novi
Scenario Rudolph Grey (knjiga)
Scott Alexander
Larry Karaszewski
Uloge Johnny Depp
Martin Landau
Sarah Jessica Parker
Patricia Arquette
Bill Murray
Muzika Howard Shore
Fotografija Stefan Czapsky
Montaža Chris Lebenzon
Distribucija Touchstone Pictures
Datum(i) premijere 1994.
Trajanje 127 min.
Zemlja Flag of the United States.svg Sjedinjene Američke Države
Jezik engleski
Budžet $18,000,000
Ed Wood na Internet Movie Database

Ed Wood američki je crno-bijeli film iz 1994., biografija o neslavnom američkom redatelju Edwardu D. Woodu mlađem u formi tragikomedije, kojeg je režirao Tim Burton velikim djelom prema biografskoj knjizi "Noćna mora ekstaze" čiji je autor Rudoplh Grey. Glavne uloge tumače Johnny Depp i Martin Landau. "Ed Wood" je s vremenom stekao popriličnu popularnost, a na siteu IMDb.com se nalazi i na listi 250 najboljih filmova kinematografije.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Film je biografija o redatelju Edwardu D. Woodu mlađem. (1924. - 1978.) koji je s vremenom stekao glas "najlošijeg redatelja svih vremena". Bio je tijekom 50-ih zaposlenik u holivudskom studiju te je nakon neuspješne kazališne predstave krenuo lobirati producentima kako bi pronašao sponzore za svoj prvi film. Iako je posjedovao veliki entuzijazam prema filmu i upoznao svojeg velikog idola Bela Lugosija, kojeg je nagovorio da glumi u njegovim ostvarenjima, režirao je same neuspjehe, od kojih se izdvajaju B horori "Nevjesta čudovišta" i "Glen ili Glenda".

Uz to, volio je nositi žensku odjeću makar nije bio transvestit, što je zbunilo njegovu suprugu Dolores Fuller koja ga je zbog toga napustila, pa se oženio za Kathy O'Hara. Kada je Lugosi umro, Wood je u baru sreo Orsona Wellesa koji ga je inspirirao da od starih materijala snimljenim s Lugosijem uspije uklopiti u neslavni film "Plan 9 iz svemira", u njega uključivši svoje stare prijatelje/amaterske glumce, kao što su Bunny Breckinridge, Conrad Brooks, bivši hrvač Tor Johnson i Criswell, a sponzore je pronašao u crkvi. Film je bio ogroman neuspjeh te je proglašen "najgorim filmom svih vremena". Wood je umro usamljen i rezigniran.

Filmska ekipa[uredi - уреди | uredi izvor]

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Produkcija[uredi - уреди | uredi izvor]

Scenaristi Scott Alexander i Larry Karaszewski su razmišljali o tome da napišu sceanrij o životu Eda Wooda još otkada su bili studenti na sveučilištu Southern California[1]. Alexander je čak predložio i snimanje dokumentarca o Woodu tijekom svoje završne godine na sveučilištu. Ipak, smatrali su da su šanse da ikada ostvare svoj naum ravni nuli. Nakon završetka studija, slavu su stekli scenarijem za serijal "Problematično dijete" te su napisali sinopsis o Woodu na 10-ak stranica i predali ga redatelju Michaelu Lehmannu. Karaszewski se šalio da će ga prodati kao "momci koji su napisali "Problematično dijete" i redatelj filma "Hudson Hawk" snimaju film o najgorem redatelju svih vremena"[2].

Lehmann je međutim uspio nagovoriti producenticu Denise Di Novi da nabavi sredstva za film. Tim Burton je u to vrijeme bio u New Yorku te je prirpemao režirati horor "Mary Reilly". Tada je dobio ponudu producirati "Eda Wooda". Čitajuči Greyovu biografsku knjigu "Noćna mora ekstaze", Burton je postao fasciniran idejom filma. Alexander i Karaszewski su napisali 147 stranica za scenarij za samo 6 tjedana, navodno radeći 14 sati svakog dana. Kada je studio odlučio da Winona Ryder ne bi trebala glumiti naslovnu ulogu u "Mary Reilly" nego Julia Roberts, Burton je napustio projekt i odlučio osobno režirati "Eda Wooda"[3]. Burton nije skrivao da je i sam tajni obožavatelj Wooda. Čak je i njegov raniji film, "Škaroruki Edward", nosio isto ime kao i Wood, a Woodov odnos sa Belom Lugosijem ima paralele sa Burtonovim vlastitim odnosom sa njegovim idolom Vincentom Priceom. Johnny Depp je prihvatio naslovnu ulogu 10 minuta nakon što ga je Burton preko telefona obavijestio o projektu[4]. Film je snimljen za 72 dana.

Zanimljivosti[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Conrad Brooks, jedan od amaterskih glumaca u mnogim Woodovim filmovima, je u ovom filmu istodobno i lik (glumi ga Brent Hinkley) i glumac (glumi konobara u sekvenci u kojoj Wood upozna Orsona Wellesa u baru).
  • Film je koštao više nego svi filmovi Edwarda D. Wooda Jr.-a zajedno
  • Monolog Jeffreya Jonesa na početku filma i gotovo cijela uvodna špica su parafraze Woodova filma "Plan 9 iz svemira".
  • Scena u kojoj Wood u baru sretne Orsona Wellesa se nije dogodila.
  • Studio Columbia je zahtjevao da se film snimi u boji, a ne u crno-bijelom, pa je Tim Burton ljutito napustio studio i pronašao financijere kod Touchstonea.
  • Martin Landau je prvi glumac u povijesti koji je osvojio Oscara za ulogu stvarnog filmskog glumca[5].
  • Do danas, jedini Burtonov film čiju glazbu nije obradio Danny Elfman.
  • Do danas, "Ed Wood" je posljednji dugometražni crno-bijeli film koji je osvojio Oscara u bilo kojoj kategoriji.

Pristup[uredi - уреди | uredi izvor]

Za razliku od većine njegovih filmova, Tim Burton je u "Ed Woodu" odbacio svoju gotičku kaligrafiju i snimio tih, smiren, intiman i dirljiv mali film. Hvaljena biografija snimljena u crno-bijeloj fotografiji nostalgična je posveta neuspješnom redatelju koji je prikazan kao optimistična osoba, čime je potajno iznjela gorku inverziju "američkog sna", onu da bi i uz najveći trud neka osoba mogla doživjeti neuspjeh u životu. Stoga je i naslovni junak prikazan sa dosta simpatija od tvoraca (uvod filma na groblju je gotovo identična parafraza uvoda Woodova filma "Plan 9 iz svemira"). Osobito je bio hvaljen nastup Martina Landaua koji je prilično vjerno portretirao Belu Lugosija.

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Kritičari su većinom hvalili film. Među onima kojima se film nije svidio bio je i James Berardinelli koji mu je dao samo 2.5 od 4 zvijezde: "S obzirom na gotov rezultat, čovjek se zapita da li je Ed Wood bio dovoljno zanimljiv da bi se o njemu snimio dvosatni film"[6]. S druge strane, kritičar John Hartl je u svojoj recenziji napisao: "U svojem najboljem, najsmiješnijem, najambicioznijem filmu do sada, Tim Burton je postao kinematografijski alkemist, pretvorivši šund u filmsko zlato"[7].

Arsen Oremović, kritičar Večernjeg lista, je također hvalio film; "Crno-bijeli biografski film Tima Burtona jednostavna je, nježna i ironična posveta pokojnom Edu Woodu, proslavljenom po epitetu "najlošijeg redatelja svih vremena"...Uvijek s blaženim osmijehom na licu, zaneseni Johnny Depp izvanredno utjelovljuje Wooda i redateljevu vjeru kako je sve što bilježi kamerom naprosto savršeno...Upravo zato film o najlošijem redatelju svih vremena ima smisla. Toliko optimističan lik već dugo nismo vidjeli na ekranima, koliko god se iza njega zapravo krila tragična sudbina po kojoj je Wood bio blizak svom glumačkom idolu Beli Lugosiju s kojim je surađivao u njegovim posljednjim danima, kada je već bio posve zaboravljen i oronuo od ovisništva o morfiju"[8], kao i Roger Ebert koji mu je dao 3.5 od 4 zvijezde: "Crno-bijela fotografija filma je uvjerljivo uhvatila izgled i osjećaj 1950-ih...Srce filma je Woodovo nježno prijateljstvo sa Lugosijem, čovjekom kojeg je on doista obožavao, i koji je postao ovisan o njemu"[9].

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Salisbury, Mark. "Burton on Burton", Faber & Faber, 2000.
  2. Gore, Chris, Jeremy Berg. "Ed or Johnny: The Strange Case of Ed Wood", Film Threat, December 1994, pp. 36.
  3. French, Lawrence. "Tim Burton's Ed Wood", Cinefantastique, October 1994, pp. 32-34
  4. Arnold, Gary. "Depp sees promise in cult filmmaker Ed Wood's story", Washington Times, October 2, 199
  5. IMDb.com, "Ed Wood" trivia
  6. James Berardinelli, "Ed Wood" review
  7. Rotten-tomatoes.com, John Hartl
  8. Večernji List, Ekran, 16. 6. 1995
  9. Roger Ebert - Reviews - Ed Wood

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]