Državni ateizam

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
"Monasi - krvavi neprijatelji radnika", sovjetska propaganda na hramu u Kijevu 1930-ih.

Državni ateizam je naziv za aktivno promicanje ateizma od strane vlasti određene države. On se može ispoljavati u raznim oblicima - od uspostavljanja ateizma kao državne ideologije, odnosno svojevrsnog ekvivalenta državne religije do oduzimanja religijskih sloboda i spriječavanja javnog ispovijedanja vjere. S obzirom da je ateizam predstavlja dio komunističke ideologije, državni ateizam se smatra karakteristikom komunističkih država.

Od svih država koje su promicale državni ateizam najekstremniji je slučaj Albanije pod Enverom Hoxhom u kojoj je 1967. godine religija zakonom zabranjena, a Albanija postala prvom ateističkom državom na svijetu.

Državni ateizam u Jugoslaviji[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Religija u SFRJ
Wikiquote „Petokraka sa pet roga, ja se borim protiv Boga, ne borim se protiv Hrista, on je bio komunista.[1]
(Posleratna komunistička dečja pesmica)

Na prostoru Jugoslavije je državni ateizam predstavljao dio službene državne politike u doba vladavine Komunističke partije Jugoslavije od 1945. do 1990.

Državni ateizam u Socijalistickoj Jugoslaviji je imao iste osnove kao i u većini drugih država, ali i neke lokalne specifičnosti. Javno Drzava i religija odvojene, potpuna sloboda praktikovanja religije je ustavom SFRJ omoguceno i to je privatno pravo osobe da se izjasnjava kao vjernik,agnostik ili ateist .jugoslavenski narodi i narodnosti su isto tako bili zakonski i pravno zasticeni od onih koji podstiču nacionalizam i šovinizam te potkopavaju bratstvo-jedinstvo. Katolički i pravoslavni kler manji dio njih ,su također bili osudeni za suradnju s "okupatorom i domaćim izdajnicima" u drugom svjetskom ratu ispovijedanje vjere poslije rata,se smatralo privatnim pravom i religija je bila odvojena od drzave .Političke snage,ostaci porazenog fasizma nastojali su uvijek zlouporabiti vjeru i nacionalizam,u smislu povratka liberalnog kapitalizma i kolonijalnih odnosa na prostore SFRJ. Ove snage su u tome i uspjele nakon pada Berlinskog zida.

Državni ateizam je svoje najekstremnije oblike imao neposredno nakon rata .

Kasnije se državni ateizam ispoljavao kroz implicitne oblike. Izvršena je potpuna sekularizacija javnog života - u školama je ukinut vjeronauk, a iz školskih udžbenika izbačen vjerski sadržaj i umjesto toga promicana kritika religije. Vjerski sadržaji su također prognani iz medija, a čak su se prestali slaviti i vjerski blagdani kao Uskrs i Božić. Čak i vjerski sadržaji stranog porijekla su bili predmetom cenzure, za što je karakterističan primjer holivudskog filma Ben Hur koji je 1960-ih prikazivan u napola kraćoj verziji, s obzirom da su iz njega izbačene sve scene u kojima se pojavljuje Isus.

Najefikasnije sredstvo državnog ateizma bila je činjenica da je KPJ/SKJ Ustavom imala zagarantiranu vodeću ulogu u društvu. S obzirom da je ateizam bio nužan preduvjet članstva u Partiji, to je značilo da se na svim vodećim položajima u društvu mogu nalaziti samo ateisti,mada je bilo i onih koji su bili clanovi saveza komunista,a tajno su proslavljali vjerske blagdane itd.

Odnos komunističke vlasti prema religiji je s vremenom postajao manje rigidan, a državni ateizam je u pojedinim republičkim organizacijama SKJ, a samim time i republikama Jugoslavije formalno napušten neposredno pred raspad SKJ 1990. godine.

Jedna od danas očuvanih svjetskih tekovina iz doba SFRJ je običaj slavljenja Nove Godine .

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Napomene[uredi - уреди | uredi izvor]