Dijalog za azijsku saradnju

Dijalog za azijsku saradnju
Dijalog za azijsku saradnju
Osnivanje	2002.
Članstvo	Afganistan; Bahrein; Bangladeš; Butan; Brunej; Kambodža; Kina; Indija; Indonezija; Iran; Japan; Kazahstan; Kuvajt; Kiribati; Laos; Malezija; Mongolija; Mjanmar; Nepal; Oman; Pakistan; Filipini; Katar; Rusija; Saudijska Arabija; Singapur; Južna Koreja; Šri Lanka; Tadžikistan; Tajland; Turska; Ujedinjeni Arapski Emirati; Uzbekistan; Vijetnam
Generalni sekretar	Bundit Limschoon
Website	www.acd-dialogue.org

Dijalog za azijsku saradnju (engleski: Asia Cooperation Dialogue; kineski: 屆亞洲合作對話; ruski: Диалог сотрудничества в Азии; arapski: حوار التعاون الآسيوي‎; turski: Asya İşbirliği Diyaloğu; perzijski: دیالوگ همکاری‌ها آسیایی‎) je međunarodna organizacija koja je osnovana 18. juna 2002. godine sa ciljem promocije saradnje na nivou azijskog kontinenta. Cilj organizacije je i integracija nekoliko već postojećih azijskih regionalnih organizacija kao što su Asocijacija nacija Jugoistočne Azije, Udruženje za regionalnu saradnju južne Azije, Savet za zalivsku saradnju i Evroazijska ekonomska unija. Organizaciju je osnovalo 18 zemaja, dok ju danas (novembar 2016) čini 32 zemlje članice.^[1] Zbog raznolikosti i sudelovanja zemalja iz svih regija u Aziji Dijalog za azijsku saradnju funkcioniše više kao više kao zajednička platforma nego kao vrlo strogo definisana organizacija.^[1]

Historija

Inicijativa za osnivanje Dijaloga za azijsku saradnju došla je od bivšeg premijera Tajlanda Thaksina Shinawatra-a, dok su zemlje osnivačice organizacije bile Kuvajt, Pakistan, Bahrein, Šri Lanka, Turska, Indonezija, Tajland, Indija, Kina i Japan.

Surakiart Sathirathai, zamenik premijera Tajlanda, je ideju o osnivanju organizacije formalno izneo na Prvoj međunarodnoj konferenciji azijskih političkih partija koja se održavala u gravnom gradu Filipina, Manili od 17. do 20. septembra 2000. godine. Iznesenaje ideja kako Azija kao kontinent treba da ima vlastitu platformu na kojoj će moći da se raspravlja o pitanjima važnima za celu Aziju. Ideja je formalno počela da se realizuje nakon ministarskog sastanka zemalja članica Asocijacije nacija jugoistočne Azije (ASEAN) u Hanoiju u Vijetnamu 23. i 24. jula 2001. godine samita ministara inostranih poslova ASEAN-a u Phuketu u Tajlandu 21. i 22. februara 2002. godine.

Ministarski sastanci

Sastanak	Zemlja	Godina
1.	Tajland, Cha Am	18–19. jun 2002.
2.	Tajland, Chiang Mai	21–22. jun 2003.
3.	Kina, Qingdao	21–22. jun 2004.
4.	Pakistan, Islamabad	4–6. april. 2005.
5.	Katar, Doha	23–24. maj 2006.
6.	Južna Koreja, Seoul	5–6. jun 2007.
7.	Kazahstan, Astana	16–17. oktobar 2008.
8.	Šri Lanka, Colombo	15–16. oktobar 2009.
9.	Iran, Teheran	8–9. novembar 2010.
10.	Kuvajt, Kuvajt	10–11. oktobar 2012.
11.^[2]	Tadžikistan, Dušanbe	29. mart 2013.
12.^[3]	Bahrein, Manama	26. novembar 2013.
13.^[4]	Saudijska Arabija, Rijad	25. novembar 2014.
14.^[5]	Tajland, Bangkok	9-10. mart 2016.

Samiti

Samit	Zemlja	Godina
I	Kuvajt, Kuvajt	15-17. oktobar 2012.
II	Tajland, Bangkok	8-10. oktobar 2016.
III	Iran, Teheran	2018.^[6]

Ciljevi organizacije

Glavni ciljevi Dijaloga za azijsku saradnju su promocija međuovisnosti među azijskim zemljama u svim domenima saradnje sa ciljem prepoznavanja zajedničkih prednosti i snaga azijskih društava. Cilj je međuovisnosti da se umanji beda i poveća životni standard stanovnika Azije, da se radi na razvoju društva utemeljenog na znanju i da se osnaži zajednicu i ljude u Aziji. Proširenje obim trgovine i finansijska tržišta u Aziji i jačanje pregovaračke pozicije i konkurentnosti Azijskih zemalja na globalnom nivou jedan je od ciljeva ovoga oblika saradnje. Također, organizacija za sebe vidi ulogu nadopunjavanja i izvršavanja zadataka u saradnji u slučajevima u kojima za to ne postoji drugi adekvatniji okvir. Konačni cilj Dijaloga za azijsku saradnju je tranzicija azijskog kontinenta u Azijsku zajednicu koja će da bude sposobna da sarađuje sa ostatkom sveta na temeljima jednakosti i koja će pozitivno da doprinese zajedničkom miru i prosperitetu.

Reference

↑ ^1,0 ^1,1 „The Asia Cooperation Dialogue (ACD): Progress and Potential, Norafidah Ismail”. Middle East Institute. Pristupljeno 17. novembar 2016.
↑ http://thailandnewsworth.wordpress.com/2013/04/03/thaksins-statement-at-the-11th-asia-cooperation-dialogue-ministerial-meeting/
↑ 12th Asia Cooperation Dialogue Ministerial Meeting held in Bahrain
↑ „32 ministers to attend Riyadh conference”. Arab News.com. 11. novembar 2016.. Pristupljeno 30 May 2015.
↑ [http://www.acd-dialogue.org/ministerial-meeting/14th/chairman-statement.pdf „Chairman’s Statement 14th Asia Cooperation Dialogue (ACD) Ministerial Meeting”].
↑ ACD Summit

[MeiEdu-1] 1,0 ^1,1 „The Asia Cooperation Dialogue (ACD): Progress and Potential, Norafidah Ismail”. Middle East Institute. Pristupljeno 17. novembar 2016.

[2] ttp://thailandnewsworth.wordpress.com/2013/04/03/thaksins-statement-at-the-11th-asia-cooperation-dialogue-ministerial-meeting/

[3] 12th Asia Cooperation Dialogue Ministerial Meeting held in Bahrain

[4] „32 ministers to attend Riyadh conference”. Arab News.com. 11. novembar 2016.. Pristupljeno 30 May 2015.

[5] [http://www.acd-dialogue.org/ministerial-meeting/14th/chairman-statement.pdf „Chairman’s Statement 14th Asia Cooperation Dialogue (ACD) Ministerial Meeting”].

[6] ACD Summit

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]