Desetogodišnji rat
| Desetogodišnji rat (špa. Guerra de los Diez Años) | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
 Ramón Padró: Odlazak katalonskih dobrovoljaca (ulje na platnu, 1870.) | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
 Kubanski revolucionari
|
 Španjolski Imperij
| ||||||
| Komandanti i vođe | |||||||
Carlos Manuel de Céspedes Máximo Gómez Antonio Maceo
|
Arsenio Martínez-Campos
| ||||||
| Snage | |||||||
| 12.000 pobunjenika 40.000 pobornika |
100.000 | ||||||
| Žrtve i gubici | |||||||
| >300.000 | nepoznato | ||||||
Desetogodišnji rat (španjolski: Guerra de los Diez Años), znan i kao Veliki rat (španjolski: Guerra Grande) i Rat '68., naziv je za prvi od tri sukoba u procesu ostvarivanja kubanske nezavisnosti. Ustanak su predvodili bogati kubanski plantažeri i zemljoposjednici.
Konflikt je započeo 10. listopada 1868. godine, kada je bogati zemljoposjednik Carlos Manuel de Céspedes sa svojim sljedbenicima proglasio nezavisnost Kube. Nakon osvajanja Bayamoa (u čast čega je nastala i himna "La Bayamesa"), ustanak se proširio na cijeli otok te su se i drugi gradovi počeli buniti. Vrhunac rata odvijao se tokom 1872. i 1873. godine, međutim nakon smrti Ignacija Agramontea i Céspedesa, revolucionarne vojne aktivnosti su ograničene na samo dvije regije. Iako je Treći karlistički rat inicijalno oslabio Španjolce, nakon njegova završetka su na Kubu poslali više trupa, što im je dugoročno omogućilo ostvarivanje dominacije.
Krah kubanskih snaga dogodio se tokom 1877. godine, kada je uhapšen tadašnji ratni predsjednik, Tomás Estrada Palma. Revolucionari su postepeno počeli popuštati pod pritiskom te su se pristali sastati u Zanjónu kako bi dogovorili primirje. General Arsenio Martínez-Campos y Antón je stigao na Kubu kako bi proveo novu politiku, međutim mu je trebalo gotovo dvije godine da uvjeri pobunjenike da potpišu mirovni sporazum. Pakt je potpisan 10. veljače 1878., čime je rat efektivno završen, uz izuzetak malene skupine oko Antonija Macea, koja se odbijala predati. Privremena vlada je, na koncu, prisilila Macea na predaju tako da je rat formalno i u cijelosti zaključen 28. svibnja 1878. godine. Nezadovoljstvo uvjetima sporazuma i španjolsko nepridržavanje danih obećanja dovelo je, ubrzo, do Malog rata, a kasnije i do velikog rata za nezavisnost.
