Bayamo

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bayamo
GradOpćina
Gradski bulevar
Gradski bulevar
Bayamo (Cuban municipal map).png
Koordinate: 20°22′54″N 76°38′34″W / 20.3817°N 76.6428°W / 20.3817; -76.6428Koordinate: 20°22′54″N 76°38′34″W / 20.3817°N 76.6428°W / 20.3817; -76.6428
Opći podaci
Država  Kuba
Provincija Granma
Historija
Osnovan 5. studenog 1513.
Status grada 1827.
Osnivač Diego Velázquez de Cuéllar
Geografija
 • Ukupno 918 km2 (354 sq mi)
 • Nadmorska visina 55 m (180 ft)
Stanovništvo (2004.)
 • Ukupno 222.118
 • Gustoća 240/km2 (630/sq mi)
Ostale informacije
Vremenska zona EST (UTC-5)

Bayamo je grad i općina na Kubi, središte provincije Granma te osmi najveći grad na Kubi. U gradu se nalazi Sveučilište u Granmi, jedna od najznačajnijih obrazovnih institucija u regiji.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Osnovan 5. studenog 1513. godine, Bayamo je bio drugi od sedam gradova što ih je osnovao Diego Velázquez de Cuéllar. Godine 1540., baskijski zemljoposjednik sa zapada Kube, Francisco Iznaga, izabran je za prvog gradonačelnika Bayama. Tokom XVI. vijeka, Bayamo je bio poljoprivredno i trgovačko središte Kube, a razvoj je tekao tako da je na početku XVII. vijeka bio vodeći grad na Kubi. Godine 1616., grad je pogodila velika poplava koja ga je odsjekla od mora, ali je trgovina nastavljena preko Manzanilla.

Godine 1827., Bayamo je službeno stekao status grada. Tokom Desetogodišnjeg rata, grad je bio poprište jedne od najvećih bitaka toga rata, tokom koje su ga Španjolci gotovo uništili. Nakon uspješnog osvajanja brata, u Bayamu je nastala pjesma "La Bayamesa", koja danas služi kao kubanska nacionalna himna.

Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Bayamo se nalazi na istoku temlje, na ravnici koja je nastala djelovanjem rijeke Bayamo. Općinu pogađa i iznimno snažan vjetar bayamo, koji puše iz smjera kopna prema južnoj obali otoka.

Promet[uredi - уреди | uredi izvor]

U prometnoj smislu, Bayamo je nepriznati svjetski rekorder po broju nemotoriziranih prometala. Prema studiji Ujedinjenih naroda, oko 15% sudionika u prometu oslanja se na motorna vozila, dok njih 39% koristi čak 500 licenciranih kočija s konjima, koje uglavnom voze već utrvđenim rutama. Ostatak prometa odvija se pomoću bicikla ili taxi-bicikla.

Poznati stanovnici[uredi - уреди | uredi izvor]