Crnomorska flota

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Crnomorska flota
Черноморский Флот
Sleeve Insignia of the Russian Black Sea Fleet.svg
Grb Crnomorske flote
Osnovana 13. maj 1783. [1]
Država  Rusija
Uloga pomorski rat
Sjedište Sevastopolj, Republika Krim
Zapovjednici
Trenutačni
zapovjednik
viceadmiral Aleksandar Vitko

Crnomorska flota (ruski: Черноморский Флот) je dio ratne mornarice Ruske Federacije, nasljednik nekadašnje Sovjetske Crnomorske flote koja je jedno vrijeme imala ambiciju postati rival američkoj šestoj floti na Mediteranu.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Crnomorsku flotu osnovao je knez Potemkin 13. maj 1783., nakon ruske anaksije Krima 1783. Istovremeno sa osnivanjem flote, građen je i Sevastopolj, kao glavna pomorska baza te flote i brodogradilište u Nikolajevu. Osnivanje Crnomorske flote, bio je logički nastavak ruske ekspanzionističke politike prema jugu i Osmanskom carstvu, koja je započela u 18. vijeku, jer je Rusiji trebala flota sposobna da se suprostavi Osmanlijama na Crnom moru.

Crnomorska flota dokazala se već 1790. pobjedama nad Osmanlijama u Rusko-turskom ratu 1787.-1792., kao i pobjedama nad istom flotom u Prvom svjetskom ratu. Uspješno se nosila sa rumunjskom flotom na početku Drugog svjetskog rata, kao i sa gruzijskom mornaricom za vrijeme Rata u Južnoj Osetiji.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza - Ukrajina je 1992. tražila da cjelokupna flota pripadne njoj[1], na što je Rusija rezultno odgovorila da flota pripada njoj. To natezanje oko flote završilo je njenom podjelom 1997.

Ruska Crnomorska flota, dovela je i do najnovije krize oko Krima početkom 2014. naime pristajanje pro-ruskog predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča 2010. da Rusiji produži zakup na luku u Sevastopolju do 2042. [1]doveo je do demonstacija i njegovog rušenja, ali i ocjepljenja Krima.

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Ruska Crnomorska flota nakon podjele sa Ukrajinom ima 41 ratna broda i 2 podmornice, koje poslužuje 11 000 oficira, podoficira i mornara, uključujući i marince.

Brodovi te flote stacionirani su po Crnom i Azovskom moru, ali ih je najviše u Sevastopolju koji je ostao sinonim za tu flotu.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 "Black Sea Fleet" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/1434526/Black-Sea-Fleet. pristupljeno 26. 03. 2014. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]