Crkvina u Zavali

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Arheološko područje Crkvina u Zavali nalazi se u selu Zavala, općina Ravno, Bosna i Hercegovina. Proglašeno je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Arheolozi Zemaljskog muzeja koje je vodio Marko Vego i Zavičajnog muzeja iz Trebinja izvršili su 1957. godine arheološka ispitivanja na lokalitetu Crkvina. Eksponati sa lokaliteta se nalaze u Muzeju Hercegovine u Trebinju. Uz to izvršena je konzervacija ostataka obje crkve.

Lokacija[uredi | uredi kod]

Lokalitet, koji se u literaturi pojavljuje pod raznim imenima: “Petkovica”, “Crkvina”, “Crkvine” i “Crkvište”, nalazi se u glavnom dijelu Zavale, u naselju Vali, između brda Ostroga i Klisure. “Crkvina” je smještena na dvjema manjim glavicama usred sela. Lokalitet je prepolovljen gradnjom ceste u austrougarsko doba, tako da je smješten na raskrsnici puteva za Ravno, Trebinje i obližnji manastir.

Opis[uredi | uredi kod]

Na lokalitetu Crkvina nalaze se arheološki ostaci nekoliko kulturnih dobara.

Crkva svetog Petra spominje se u “Dubrovačkoj hronici” iz 1525. godine. Tu se navodi da je crkva bila katolička i rađena je u predromaničkom stilu. Bila je to jednobrodna građevina s četvrtastom apsidom, dimenzija 13,60 x 6,20. Arheološkim istraživanjima 1957. godine otkriveni su kameni pluteji s motivima euharistije s prikazom ptica koje piju vodu iz kaleža. Nalaze se u Muzeju Hercegovine u Trebinju.

Crkva svetog Petra, već dugo plijeni pažnju naučne javnosti u pokušaju da dokažu pripadnost crkve katoličkoj ili pravoslavnoj religiji. Iako je u literaturi kao sakralni objekt 12. vijeka predstavljena već 1959. god. (rezultati istraživanja Marka Vege iz 1957. god.) atraktivnost tadašnjih nalaza na prvom mjestu impresivni reljefi oltarske ograde, ali i brojne dileme i nedorečenosti tadašnjih istraživanja, razlog su što se Općina Ravno, prije poteza rekonstrukcije ove crkve, odlučila ponovo arheološki istražiti ovaj kompleks. Opravdanost takvog poteza pokazao se već s prvim aktivnostima Arheološkog tima Studija za Arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru na čelu sa Snježanom Vasilj. Rezultat je niz grobnica i ukopa koji do sada nisu registrirani.[2]

Zidovi neke stare zgrade pripadaju samostanskoj zgradi.

Crkva svete Petke ima pravougaonu lađu i polukružnu apsidu. Vanjske dimenzije crkve su 8,6x5,9 m. Ispod podnice je nađen pregradni zid koji je pripadao nekoj starijoj građevini. Od njega prema apsidi bilo je mnogo grobova. Crkva je sagrađena poslije 1750. godine kada su pravoslavni kaluđeri postali vlasnici čitavog imanja što ga je prethodno uživala crkva sv. Petra. U presudi osmanlijskih vlasti iz 1867. godine, na osnovu starih potvrda, navedeno je da je Petkovica vlasništvo pravoslavnog manastira u Zavali.

Nekropola stećaka ima ukupno evidentiranih 27 stećaka. Od toga je 9 sanduka i 18 ploča. Jedan sanduk, ukrašen je bordurom od kosih paralelnih crtica, unutar koje je pravougaoni štit sa mačem ispod njega.

Ostala dobra[uredi | uredi kod]

Velja gradina, s ostacima suhozida iz bronzanog ili željeznog doba smještena iznad sela Zavala u pravcu Golubinca.

U blizini je i pećina Orlovica, sa nalazima keramike iz bronzanog doba.

Zapadno od lokaliteta Crkvina, oko 250-300 m, nalazi se lokalitet Miholje čije ime dolazi od predanja o postojanju crkve sv. Mihajla, možda i starije od crkve sv. Petra. Sada je tu malo pravoslavno groblje, a od kamena, prema tradiciji u mjestu, sa crkve na Miholju građena je Kadijevića kula u Zavali, porodice poznate iz 17. i 18. vijeku.

Poviše sela su ostaci srednjovjekovne tvrđave “Klisura”.

Ispod Klisure je pećina Vjetrenica.

Na ulazu u Vjetrenicu su uklesani motivi sa stećaka.

Pravoslavni manastir svetog Vavedenja, koji se prvi put spominje u historijskim dokumentima 1514. godine, nalazi se na padini ispod obližnjeg brda Ostroga, na udaljenosti od oko 400 m od Crkvine.

Literatura[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Arheološko područje Crkvina”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016. 
  2. „Crkvina u Zavali”. Arhivirano iz originala na datum 8. 11. 2016. Pristupljeno 18. 4. 2018. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi kod]