Crkva sv. Trojice u Splitu

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva sv. Trojice u Splitu
Crkva sv. Trojice u Splitu
Crkva sv. Trojice u Splitu
Lokacija Split
Godine izgradnje 9. stoljeće
Religija Rimokatoličanstvo
Arhitektonski stil predromanika

Crkva sv. Trojice u Splitu se nalazi u predjelu Sutrojice, u sredini sjevernog dijela splitskog poluotoka na Poljudu, blizu splitskog brodogradilišta. Od svih dalmatinskih rano-srednjovjekovnih (starohrvatskih) arhitektonskih spomenika, koji povjesničari datiraju u široko vremensko razdoblje od 8. do 11. stoljeća, crkva svete Trojice u Splitu svojim originalnim oblikom i bogatim nalazima zauzima izuzetno značajno mjesto. Ova mala centralna građevina šesterolisnog oblika polukružnih apsida nanizanih uokolo nepravilne kružnice postala je jedna od najdragocjenijih spomenika baštine Splita i Dalmacije.

Crkva svete Trojice upisana je u registar najvrjednije spomeničke baštine Republike Hrvatske, nulte kategorije.

U crkvi sv. Trojice slavi se sveta misa svake nedjelje u 8.30 sati, osim ljeti (od 13. lipnja do 1. rujna).

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Ova crkva spominje se prvi put u popisu zemalja samostana Benediktinki iz 1060. godine, što ne znači da crkva nije mogla biti sagrađena u 9. stoljeću. Povjesničari različito navode vrijeme gradnje ove crkve; Iveković drži da je građena u 6. st., Ljubo Karaman u 11., a većina misli da je građena u 9. stoljeću.

Engleski arhitekt Thomas Graham Jackson (1835.-1924.), proučavajući staru arhitekturu Dalmacije, prvi je upozorio na izuzetnu spomeničku vrijednost tog objekta, iako ga je 1887. godine zatekao napuštenog, otkritog i djelomično ruševnog. Uskoro su uslijedila daljnja istraživanja domaćih i stranih stručnjaka (1891.), te 1914. god. (kad je društvo Bihać zakupilo ovu crkvu), ali i prve konkretne akcije spašavanja te građevine na kojoj su brojna stoljeća ostavila svoje tragove. Tako su godine 1924. sanirani zidovi i obnovljena probušena sjeverozapadna apsida, a 50-ih godina ponovo su otvoreni zazidani prozori. Prigodom restauracijskih radova 1948. godine otkriveni su ostaci građevine starijeg razdoblja koja se produživala prema istoku, a nađeno je i više ulomaka oltarne pregrade koji se sada nalaze u arheološkom muzeju u Splitu. Luk te oltarne pregrade je tipičan primjer predromaničke kamene plastike na kojem se skladno nadopunjuju geometrijski pleterni ukrasi i uklesani tekst. [1]

Godine 1965., zidovi i svodovi ove crkve bili su dosta napukli, unutrašnjost veoma zapuštena, okolina crkve nije bila uređena, a u samoj crkvi raslo je trnje. Zbog toga je starješina samostana Uznesenja Marijina na Poljudu, fra Vjekoslav Bonifačić, zatražio od nadležnih da se crkva popravi.[2] Dana, 22. listopada 1967. godine u ovoj crkvi utemeljena je nova splitska župa svete Trojice sa sjedištem u ovoj popravljenoj crkvi pa je u njoj obnovljeno vršenje službe Božje. Iz praktičnih razloga, kao župna crkva koristi se obližnja samostanska crkva samostana Uznesenja Marijina, čiji je član - franjevac, župnik navedene župe.

Odlike[uredi - уреди | uredi izvor]

Crkva je građena izrazito centralnog oblika kojim dominira kupola koja leži na šest apsida međusobno spojenih pilonima. Ova crkva je jedina dosad, od poznatih šestero-apsidnih (šesterolist ili seksahont) građevina u radnoj srednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije, koja se nalazi na području Splita (ostale su na području Zadra)[3], i najbolje je očuvana. Najveća vanjska duljina joj je 10,30 metara, a najmanja unutarnja duljina je 5,90 metara, dok je visina središnjeg tambura 9,5 metara.

Zidana je kamenom (vapnenac lokalnog porijekla, vjerojatno materijal neke starije građevine) lomljencem utopljenim u žbuku i svođena polukupolicama, polukahotama.[4] Tri istočne kohne se smatraju prezbiterijem i imaju po jedan prozor, a zapadna (glavni ulaz) i jugozapadna imaju vrata. Kohne su izvana raščlanjene s po tri plitke lučne niše (lezene), osim jugozapadne koja oko vrata ima dvije niše, i zapadne koja ih nema.

Prvotno je iznad središnjeg prostora bila zidana kupola, koja je kasnije zamijenjena pokrovom od kamenih ploča na drvenoj grednoj konstrukciji, a kupola je obnovljena 1972. godine.[5]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. http://www.e-insitu.com/hr/praksa/praksa/restauracija-luka-oltarne-pregrade-iz-crkvice-sv.-trojice-u-splitu.html Restauracija luka oltarne pregrade 2003. god.
  2. http://www.samostan-poljud.com/povijest Franjevački samostan i crkva sv. Ante u Poljudu
  3. http://benkovac-bastina.net/g2_projekt/sesterolisti.htm Predromanički šesterolisti
  4. T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilog istraživanju starohrvatske arhitekture, Split-Zagreb, 1987., str. 31.
  5. http://www.scribd.com/doc/21985923/Ranosrednjovjekovne-Crkve-Izvan-Pala%C4%8De-u-Splitu Ranosrednjovjekovne crkve u Splitu

Poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]