Certosa di Pavia

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Certosa di Pavia
{{{opis_slike}}}
Lokacija Pavia, Italija
Koordinate 45° 15′ 25.2″ N, 9° 8′ 53.8″ E
Godine izgradnje 1396. – 1497.
Godina završetka 1507.
Religija katoličanstvo
Patron Sveta Marija
Arhitektonski stil gotika, renesansa

Certosa di Pavia (prevedeno sa talijanskog: Kartuzijanski samostan u Paviji, latinski: Gratiarum Carthusia - Monastero di Santa Maria delle Grazie) je samostan u Lombardiji koji se nalazi u istoimenom naselju, udaljenom 8 km sjeverno od Pavije.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Kamen temeljac 27. augusta 1396. položio je Gian Galeazzo Visconti, prvi milanski vojvoda koji je naručio gradnju kod arhitekta Marca Solarija, što je uklesano na fasadi.[1] Mjesto je strateški odabrao na pola puta između Milana i Pavije, drugog po veličini grada u Milanskom Vojvodstvu u kom je imao dvor.[1] Crkva je bila posljednja građevina kompleksa koja je podignuta i trebala je postati mauzolej porodice Visconti. Projektirana je kao monumentalna trobrodna bazilika, što je bilo netipično za kartuzijance. Brod u gotičkom stilu je dovršen 1465. godine, a kako se u to vrijeme po Italiji već proširila renesansa, ostatak je sagrađen u novom stilu. Redizajn je napravio Giovanni Solari i gradnju je nastavio njegov sin Guiniforte Solari, a nakon njega Giovanni Antonio Amadeo (14811499). Crkva je posvećena 3. maja 1497. godine, iako donji dio fasade nije dovršen sve do 1507.[1]

Crkva ima tlocrt latinskog križa sa tri broda i transeptom, tipičnim za gotičku arhitekturu. Prezbiterij završava apsidom, natkriven je križnim svodom na gotičkim lukovima. Inspiracija za to je vjerojatno bila Milanska katedrala. Svodovi su dekorirani geometrijskim formama i zvjezdanim nebom. Transept i glavna kapela završavaju sa četvrtastim kapelama pravokutnog tlocrta i manjim polukružnim apsidama.[1] Fasada crkve poznata je po bujnoj dekoraciji, tipičnoj za lombardsku arhitekturu, a svaki je dio ukrašen reljefima, umetnutim mramorom i skulpturama. Skulptori koji su radili na fasadi bili su Cristoforo Mantegazza i Giovanni Antonio Amadeo.[1]

Ugovor o izgradnji obavezivao je redovnike da dio prihoda od zemlje u njihovu vlasništvu upotrebe za poboljšanje materijalnog statusa samostana, tako da je Certosa skupila veliku kolekciju umjetnina od 15. do 18. vijeka. Nakon što je car Josip II 1782. objavio Patent o vjerskoj toleranciji, kartuzijanci su ukinuti i istjerani iz samostana, pa su u njega 1784. ušli cisterciti, a nakon njih 1789. karmelićani.[1] Za napoleonskih vremena 1810. samostan je zatvoren, sve do 1843. kad su ga ponovno dobili kartuzijanci. Nakon osnivanja Kraljevine Italije 1866. proglašen je nacionalnim spomenikom i oduzet crkvi, mada su neki benediktinci boravili u njemu sve do 1880. godine. U njemu danas žive cisterciti koji su se u njega uselili 1960-ih.[1] U augustu 1946. u kompleksu je otkriveno ilegalno ekshumirano tijelo Benita Mussolinija, koje su sakrila dva franjevca.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 "History" (engleski). Certosa di Pavia. http://www.certosadipavia.it/history/. Pristupljeno 24. 2. 2019. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]