Branko V. Radičević

Izvor: Wikipedia
Za pisca iz 19. veka pogledajte Branko Radičević

Branko V. Radičević (Čačak, 14. 5. 1925. - Beograd, 11. 1. 2001.) je srpski pesnik i književnik.

Potiče iz gradjanske porodice, od oca Velimira, trgovca, i majke Kosare, rodj. Milikić. Pred Drugi svetski rat, kao mnogi trgovci, Brankov otac je doživeo poslovnu propast i porodica je osiromašila.

Tokom drugog svetskog rata, sa šesnaest godina, Branko je izvesno vreme bio partizanski kurir Ratka Mitrovića, a zatim je odveden u logor, u Smederevsku Palanku, koji je služio za tzv. "prevaspitavanje" omladine. U logoru se razboleo, jedva preživeo, a tek onda nastavio školovanje u čačanskoj Gimnaziji.

Posle rata, živeo je više godina u Sarajevu i već tada postao poznati pesnik. Kasnije prelazi u Beograd i tu završava Pravni fakultet. Uporedo sa studiranjem, radio je kao novinar u časopisu "Duga" i kao saradnik u drugim listovima i književnim časopisima. Više godina je proveo u "Borbi", kao urednik poznate edicije "Žar ptica". Nekoliko godina je bio predsednik poznate izdavačke kuće "Srpska književna zadruga" iz Beograda.

Iako je otišao iz Čačka, bio je emotivno vezan za svoj rodni grad. U Čačku i Dragačevu je pokrenuo mnoge kulturne manifestacije, kao što su "Disovo proleće" i "Dragačevski Sabor trubača", a redovno je saradjivao i u lokalnom listu "Čačanski glas". Od 1964. godine, više je živeo u Čačku i Ovčar Banji nego u Beogradu.

Stvaralaštvo Branka V. Radičevića je obilno i sadrži oko sto naslova. Pisao je pesme, pripovetke, romane, knjige za decu. Istraživao je spomenike - krajputaše (reč "krajputaš" je njegova kovanica), a bio je i istraživač i poznavalac srpskog jezika.

Za književno stvaralaštvo i veliki doprinos srpskoj kulturi bio je nagradjivan, a najznačajnije nagrade su: Sedmojulska nagrada i Vukova nagrada.

Najpoznatija dela su: "Bela žena", "Beli čovek", "Plava linija života", "Budućnost", "Kadionik", "Smrt i ljubav", "Grubići i nežnići", "Seljaci", "Pesme o majci", "Sa Ovčara i Kablara", "Učeni mačak", "Bajke o guslama", "Priče o životinjama".

Bio je aktivan u književnom i društvenom životu do pred smrt. Njegovo poslednje delo je "Sujeverice", u četiri objavljene knjige, koje su doživele veliki uspeh. Posle kratke i teške bolesti umro je, 11. januara 2001. u Beogradu.