Borivoj Novaković

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Borivoj Novaković

Zaljubljenik u NK "Polet" i Karanac
Rođen/a 8. jun 1938. (1938-06-08)
Karanac (Kraljevina SHS)
Umro/la 12. jul 2015. (dob: 77)
Beli Manastir (Republika Hrvatska)
Prebivalište Beli Manastir
Nacionalnost srpska
Ostala imena Boro Novaković
Državljanstvo hrvatsko
Obrazovanje Viša ekonomska škola u Vukovaru, apsolvirao Ekonomski fakultet u Subotici
Zanimanje ekonomist
Mjesto porijekla Karanac
Poznat/a po publicističkom radu o baranjskom nogometu
Nagrade - Nagrada oslobođenja Baranje (1977)
- Zlatna plaketa NSO Beli Manastir (1980)
- Zlatna značka NSO Beli Manastir (1981)
- Posebno priznanje SFK Beli Manastir (1985)

Borivoj (Boro) Novaković (Karanac, 8. VI. 1938 - Beli Manastir, 12. VII. 2015) bio je baranjski ekonomist, nogometaš, nogometni trener i funkcioner te publicist. Živio je u Belom Manastiru.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođen je u seljačkoj porodici, od roditelja koji su bili Baranjci (otac Rade iz Šaroka u Mađarskoj, a majka Jovka rođ. Popović iz Branjine). Iz seljačkog porijekla vukao je sklonost prema sitnom voćarstvu i povrtlarstvu, čime se neprofesionalno bavio.

Osnovnu školu završio je u Karancu (1-6. r.) i Kneževim Vinogradima (7-8. r.), ekonomsku u Belom Manastiru, Višu ekonomsku u Vukovaru, nakon čega je apsolvirao Ekonomski fakultet u Subotici, odsjek za automatiku i računovodstvo. Radio je u belomanastirskom Zavodu za zapošljavanje kao analitičar i statističar (1963-1965), u Školi učenika u privredi (ŠUP) u Belom Manastiru (1965-1969), Srednjoškolskom centu u Belom Manastiru (1969-1976) kao sekretar te na "Belju", prvo u "Remontu" (1979-1991) kao rukovodilac Radne zajednice, a kasnije u beljskoj direkciji kao rukovodilac Stručnih službi (1991-1998).

Nogometna karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Nogomet je počeo igrati 1952. godine u juniorima karanačkog "Poleta", potom je igrao u seniorima (1954-1964), a onda postaje trener i rukovodilac (predsjednik; 1986-1990) kluba. Od 1992. do 1997. bio je predsjednik Fudbalskog saveza Baranje. Na tu funkciju izabrali su ga tadašnji baranjski nogometni klubovi.

U baranjskom nogometu bio je prisutan gotovo pola stoljeća, od čega je punih 28 godina aktivno proveo u "Poletu". U tom razdoblju zabilježio je i svoje najveće sportske uspjehe, među kojima je i historijska pobjeda nad "Bratstvom" iz Mikleuša, što je "Poletu" osiguralo višegodišnje takmičenje u Međuopćinskoj ligi. Osim toga, "Polet" je bio i prvi trostruki pobjednik Kupa Baranje. Pored sportskih rezultata, još veće rezultate postigao je u osiguravanju uslova za takmičenje: izgrađena su četiri spremišta s kupatilima i tuševima, pomoćna spremišta, društvena prostorija te automatska dvostazna kuglana i drugo.

Publicistički rad[uredi - уреди | uredi izvor]

Kao zaljubljenik u svoje rodno mjesto, u nogomet i u NK "Polet" Borivoj Novaković je tri desetljeća uporno bilježio i skupljao sve relevantne podatke o svim nogometnim takmičenjima na području Baranje. Nakon svake takmičarske godine relevantne podatke s isječcima iz štampe, zapisnicima i protokolima je obradio i odložio u arhivu. Na bazi tako sređene arhive godine 1995. izdao je knjigu "Fudbal u Baranji - Karanac nekad i sad" (85 str.), u kojoj je opisao 60-godišnji historijat svog matičnog kluba "Polet" iz Karanca. U toj knjizi, između ostalog, dao je precizne podatke o svakom igraču (npr. koliko je utakmica odigrao, koliko je golova dao, kakvo je priznanje dobio...). Deset godina kasnije izdao je knjigu "50 godina nogometa u Baranji (1947/48-1996/97)" (212 str.), u kojoj je dao iscrpan opis svih nogometnih zbivanja u Baranji od 1947. do 1997. godine i svih 55 klubova koji su postojali u tom razdoblju.

U nekoliko listova ("Belje", "Baranjska reč", "Glas Slavonije", "Progres-Beli Manastir") objavio je više članaka s područja nogometa. Opširan članak o NK "Poletu" pod naslovom "Nogomet (fudbal) u selu Karancu objavio je i na web-stranici Mirovne grupe Oaza.

Nagrade, priznanja i funkcije[uredi - уреди | uredi izvor]

Među brojnim nagradama i javnim priznanjima ova su bitnija: Nagrada oslobođenja Baranje 1977, Zlatna plaketa NSO (Nogometnog saveza općine) Beli Manastir za izuzetan doprinos nogometu u Baranji 1980, Zlatna značka NSO Beli Manastir za rad u nogometu Baranje 1981. te Posebno priznanje za dva desetljeća djelovanja, unapređivanja i razvoja sporta u Baranji, koje mu je dodijelio SFK Beli Manastir 1985.

Pored priznanja za rad u nogometu dobio je i najveće priznanje za rad u SIZ-u osnovnog obrazovanja za postignute rezultate 80-ih godina 20. stoljeća (kao predsjednik SIZ-a 8 godina) kad je završena osnovna škola u Lugu i izgrađena osnovna škola u Karancu, koje je i svečano otvorio.

Bio je u dva navrata član Općinske skupštine Beli Manastir, u dva mandata član Izvršnog vijeća Općine Beli Manastir, a u drugom mandatu i njegov potpredsjednik, jedan od osnivača i prvi predsjednik Fonda udruženog rada za razvoj privrede Općine Beli Manastir, član Općinskog komiteta SKH u jednom mandatu i dr. Kasnije je bio član Zajedničkog vijeća opština (ZVO; 1997-1998) i predsjednik regionalne organizacije SDSS-a za Osječko-baranjsku županiju.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]