Bitka kod Marenga

Izvor: Wikipedia
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bitka kod Marenga
Segment Rata Druge koalicije
Lejeune - Bataille de Marengo.jpg
Slika bitke
Datum 14. jul 1800.
Lokacija Spinetta Marengo u Italiji
Ishod francuska pobjeda
Sukobljene strane
Francuska Prva Francuska Republika Banner of the Holy Roman Emperor without haloes (1400-1806).svg Austrijska monarhija
Komandanti i vođe
Napoleon Bonaparte Michael von Melas
Snage
oko 28,000 vojnika[1] oko 31,000 vojnika[1]
Žrtve i gubici
6,000 poginulih i ranjenih[1] 7,500 poginulih i ranjenih[1]

Bitka kod Marenga bila je tijesna Napoleonova pobjeda u Ratu Druge koalicije, koja se odvila 14. juna 1800. u ravnici kod Marenga oko 5 km jugoistočno od Alessandrie, u Sjevernoj Italiji.[1]

U bitci se sukobilo oko 28,000 napoleonovih vojnika protiv oko 31,000 austrijskih vojnika pod generalom Michael von Melasom.[1]

Rezultat bitke bila je francuska okupacija Lombardije do rijeke Mincio i učvrščivanje Napoleonove vojne i civilne vlasti u Parizu.[1]

Historija[uredi | uredi kôd]

Iako je Napoleon držao da je Marengo jedna od njegovih najvećih taktičkih pobjeda, njegovo pretjerano samopouzdanje prije bitke zamalo je dovelo do katastrofe. Svoj konačni uspjeh može zahvaliti odlučnosti francuske pješadije i smjelim intervencijama svojih komandanata.[1]

Nakon povratka iz Egipta u oktobru 1799., Napoleon je iskoristio konfuzno stanje na francuskoj političkoj sceni i efikasno preuzeo vlast u Francuskoj, prozvavši se Prvim konzulom u januaru.[1] Da skrene pažnju sa tadašnje strateške situacije u Evropi, odlučio je povesti vojsku preko švicarskih Alpa da napadne Austrijance u Sjevernoj Italiji, dok su francuske snage pod generalom Jeanom Victorom Moreauom umarširale u južnu Njemačku.[1]

Napoleonova rezervna armija krišom je prešla Prijevoj San Bernard i stigla do doline Rijeke Po 24. maja sa 40 000 vojnika, ali samo šest topova. Jedan od ciljeva te kampanje bio je da oslobodi opsjednuti francuski garnizon u Genovi, ali su zakasnili jer je grad pao u austrijske ruke 4. juna. I pored tog Napoleonov odvažan marš preko Alp smjestio je njegovu vojsku ravno u srce austrijskih komunikacijskih linija. Zbog tog je austrijski komandant, general Michael von Melas, povukao svoje snage sa francusko-talijanske granice, da se spremi za bitku sa Francuzima kod utvrđene Alessandrije.[1]

S druge strane Napoleonova je pomislio da se Austrijanci povlače, pa je raštrkao svoje jedinice da spriječi njihovo povlačenje iz njegovih ruku. Kad su Austrijanci napustili iz Alessandriju i prešli rijeku Bormidu, Francuzi su bili zatečeni, u početku je Napoleon mislio da Austrijanci provode diverzantsku akciju, ali mu je ubrzo postalo jasno da se radi o napadu velikih razmjera. Zbog tog je poslao hitne depeše raštrkanim francuskim divizijama da krenu u Marengo.

Austrijanci su napredovali u tri kolone, von Melas vodio je srednju, a njegovi generali Peter Ott i Andreas O'Reilly bočne. Korpus general-majora Claude Victor-Perrina podnio je najveći teret austrijskog napada, ali se hrabro i odlučno branio. Ipak je austrijska brojčana nadmoć prisilila iscrpljene Francuze da se povuku na rezervni položaj San Guiliano Vecchio. Austrijanci su uspješno odbijali sve francuske protunapade i činilo se da će odnijeti pobjedu. To je svakako mislio i von Melas, jer se povukao iz bitke da previje manju ranu, predavši komandu svom načelniku štaba, generalu Antonu Zachu.[1]

Austrijanci su ostali zatečeni kad su počela pristizati francuska pojačanja na front, to su bile divizije general-majora Louisa Desaixa i Jeana Boudeta.[1] Desaix jedan od najpouzdanijih Napoleonovih generala poveo je protunapad, uz podršku artiljerije i teške konjice generala Françoisa Kellermanna, Francuzi su došli do prvih linija Austrijanaca, pritom je Desaix poginuo, a Austrijanci odbijali juriše. Preokret se dogodio kad su eksplodirala austrijska kola sa municijom. Panika je pružila prliku Kellermannovoj konjici da navali na austrijski bok, što je izazvalo kaos koji se pretvorio u paniku kad se navali pridružila laka konjica generala Joachima Murata. Cijela francuska armija krenula je u ofenzivu, natjeravši Austrijance na panično povlačenje u Alessandriju uz teške gubitke.[1]

Ustrašeni Michael von Melas je već sutradan zatražio primirje.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske veze[uredi | uredi kôd]