Zaprežna kola

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zaprežna kola
Tipična drvena zaprežna kola s kraja 19. vijeka
Tipična drvena zaprežna kola s kraja 19. vijeka

Zaprežna kola su drveno vozilo na četiri kotača, osmišljeno tako da ga mogu vući životinje.[1]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Poznato je da su se koristila još u 1. vijeku pne., i to sa takvim inovacijama kao što su žbice i metalni obruči kotača. Čak i vrlo stari primjerci imali su takve pojedinosti kao što je rotirajuća prednja osovina i klin za osiguranje od ispadanja kotača iz osovina. Dakle u svom esencijalnom obliku, zaprežna kola su u općoj upotrebi već oko 2.000 godina.[1]

Tokom 9. vijeka kreirano je nekoliko dodatnih poboljšanja kod tijela i konstrukcije, pa su zaprežna kola istisnula dvokolice kao prijevozno sredstvo za putnike i međugradski prijevoz. Iako su ona zbog same konstrukcije bila teža, njihovo kutijasto tijelo bilo je puno korisnije za prijevoz tereta i poljoprivrednih proizvoda, a zbog četiri kotača (a ne dva) bila su puno stabilnija i mirnija u vožnji. [1]

Zaprežna kola su se proizvodila u raznim veličinama i tipovima, kao i ona koja su se koristila za prijevoz putnika, a ta su imala opruge između okvira i podvozja. Tek od 16. vijeka pojavile su se kočije koje su iz tog posla izbacile. Jedna vrsta zaprežnih kola - conestoga, postala je poznata kao teretno vozilo 18. vijeka, a njen nastavljač prerijska škuna, bilo je najčešće vozilo koje su koristili američki doseljenici u selidbi na zapad.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 "Wagon" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/technology/wagon-vehicle. pristupljeno 01. 02. 2016. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]