Batik
|
Indonežanski batik | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Indonezija
| |
| Regija: | Azija |
| Godina upisa: | 2009. |
| ID: | 00170 |
| Ugroženost: | |
| Poveznica: | UNESCO |
|
Obrazovanje i obuka za indonežanski batik | |
|---|---|
| Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
| Indonezija
| |
| Regija: | Azija |
| Godina upisa: | 2009. |
| ID: | 00318 |
| Ugroženost: | |
| Poveznica: | UNESCO |
Batik je umjetnost i zanat sa drevnom tradicijom za ručno ukrašavanje tkanina od pamuka i svile uz pomoć voska. Voštanom kredom premazuje se tkanina na određenim mjestima (prema crtežu). Akvarelna hidrofilna biljna boja se nanosi na tekstil i ostaje na mjestima gdje nije masno (vosak).
Riječ batik potiče iz javanskog jezika, od pojma ambatik. Riječ amba znači "široko" ili "veliko” a riječ tik ili nitik ima značenje "tačka" ili "tačkati".[1]
Batik je sve popularniji i poznatiji među savremenim umjetnicima širom svijeta, kao izvanredno kreativan medij. Umjetnost ukrašavanja tkanine pomoću voska i boje prakticira se stoljećima u mnogim dijelovima svijeta uključujući Kinu, Japan, Indiju, Ameriku i Evropu.
Kultura ručno obojene pamučne i svilene odjeće, poznata kao indonežanski batik, prožima živote Indonežana od početka do kraja: dojenčad se nosi u batik remenima ukrašenim simbolima dizajniranim da djeci donesu sreću, a mrtvi su obavijeni u pogrebni batik. Odjeća svakodnevnog dizajna se redovno nosi u poslovnim i akademskim okruženjima, dok se posebne varijante izrašuju za proslave vjenčanja i trudnoće te u lutkarskim pozorištima i drugim vidovima umjetnosti. Odjeća čak igra središnju ulogu u određenim ritualima, kao što je ceremonijalno bacanje kraljevskog batika u vulkan.
Tjanting ili voštano pero sastoji se iz dva dijela - rezervoara za vosak i metalne cjevčice za iscrtavanje motiva. Rezervoar za vosak je u obliku bakarnog cilindra ili lopte, sa otvorom za ulivanje voska na sredini, koji je povezan sa drškom od bambusa ili drveta. Rezervoar se zaranja u vreo vosak, a potom se tim voskom koji izlazi kroz tanku csjevčicu, na tkanini iscrtava dezen. Ukoliko se radi o debljoj tkanini, primijenjuje se iscrtavanje na obe strane.
Štampanje kalupima obavlja se na tkanini postavljenoj duž stola. Kalup se uranja u vreli vosak a potom otiskuje na tkaninu.
Indonežanski batik je upisan na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa Indonezije.[2]
Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 4. zasjedanju koje je održano od 28. septembra do 2. oktobra 2009. god. u Abu Dabiju, Ujedinjenim Arapskim Emiratima.[3]
Zbog činjenice da opada interesovanje mlađe generacije za batik opada povećani su napori na prenošenju batik kulturnog nasljeđa. Glavni cilj programa je povećati svijest i uvažavanje kulturnog naslijeđa indonezijskog batika, uključujući njegovu istoriju, kulturne vrijednosti i tradicionalne vještine, među mlađom generacijom. Muzej Batika pokrenuo je program 2005. godine, u bliskoj saradnji sa obrazovnim vlastima grada Pekalongana.
