Autonomna pokrajina Zapadna Bosna

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Warning: Value not specified for "common_name"


Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna
Flag of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg
1993 – 1995 Flag of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg

Zastava {{{common_name}}}

Zastava

Location of {{{common_name}}}
Karta Zapadne Bosne - lijevo je Republika Srpska Krajina a desno Republika Srpska.
Glavni grad Velika Kladuša
Politički sistem nedefinirano
Governor
 - 1993–1995 Fikret Abdić
Historija
 - Nastanak 27. rujna, 1993
 - Nestala 7. kolovoza, 1995

Autonomna pokrajina zapadna Bosna je bila samoproglašena i nepriznata država na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine koja je postojala tokom završnih godina rata u Bosni i Hercegovini. Zauzimala je dijelove Cazinske Krajine (dijelovi općina Velika Kladuša i Cazin). Prvobitno je proglašena kao autonomna pokrajina, da bi kasnije proglasila nezavisnost od Bosne i Hercegovine kao Republika zapadna Bosna. Osnovana je na područjima naseljenima Bošnjacima u tzv. bihaćkom džepu, koje su tada bile pod opsadom srpskih snaga; njeni osnivači su se zalagali za politiku kolaboracije sa srpskim državnopravnim entitetima - Republikom Srpskom i Republikom Srpskom Krajinom - a zbog čega su došli u sukob sa Bošnjacima koji su ostali vjerni vladi u Sarajevu. Iako je pretendirala na teritoriju koji uglavnom odgovara današnjem Unsko-Sanskom kantonu, Zapadna Bosna nikada nije zaživjela, jer je njene osnivače najveći dio Bošnjaka smatrao izdajnicima. Njenu teritoriju je ljeti 1994. zauzeo V korpus ARBiH tokom operacije Tigar, ali je obnovjena nakon srpske kontraofenzive u operaciji Pauk krajem godine. Konačno je prestala postojati u operaciji Oluja.

Uspostava autonomije[uredi - уреди | uredi izvor]

Dana 29. septembra 1993, Fikret Abdić Babo preuzeo je vlast u Velikoj Kladuši (sa namjerom da isto učini i u Bihaću), i uspostavio tzv. "Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu" po ugledu na tzv. Srpske autonomne oblasti (SAO) iz 1991. To je uradio u dogovoru sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom, kojima je u tom trenutku veoma odgovarao unutarbošnjački sukob. Čin proglašenja pokrajine je bio neustavni i protivzakonit čin, koji se suprotstavljao Ustavu Republike Bosne i Hercegovine.

S druge strane, Abdićev ratni privredni model bio je vrlo jednostavan: za sredstvo plaćanja odabrao je njemačku marku. Sklopio je sporazume s Radovanom Karadžićem i Matom Bobanom, kao dio prethodnog dogovora sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom. U Zagrebu je 21. oktobra 1993. godine, u prisustvu Franje Tuđmana, Fikret Abdić potpisao sa Matom Bobanom "Zajedničku izjavu". Tim dokumentom oni su dijelili BiH po osobnim nahođenjima. Mate Boban je poslije izjavio da su se jedinice HVO-a bihaćkog okruga pridružile snagama Narodne odbrane tj. vojsci Fikreta Abdića. Dan kasnije, dana 22. oktobra 1993, poslije potpisivanja sporazuma sa Bobanom, Fikret Abdić je otputovao u Beograd i sa Radovanom Karadžićem, u prisustvu Slobodana Miloševića, potpisao Deklaraciju koja obje strane obavezuje na mir.

Kao potvrda ovih dogovora i nastavak uspješne saradnje, uslijedio je 7. novembra 1993. godine sastanak predsjednika vlada triju paradržava u Velikoj Kladuši: Jadranko Prlić, Vladimir Lukić i Zlatko Jušić.

Od hrvatskih vlasti dobio je status povlaštenog partnera i pravo na upotrebu bescarinske zone u Rijeci. Robni promet s Hrvatskom i inostranstvom obavljao je po odobrenju hrvatskih vlasti preko zagrebačke tvrtke "Voće". Iza rata se izjašnjavao kao Hrvat, nakon čega je dobio državljanstvo Republike Hrvatske i zaštitu Franje Tuđmana nakon zahtjeva Bosne i Hercegovine za njegovim izručenjem.

Ratni zločini[uredi - уреди | uredi izvor]

U ovo vrijeme Abdić otvara logore za Bošnjake protivnike autonomije, lojalne regularnoj vladi u Sarajevu. Vojsku Fikreta Abdića organizuju srbijanske tajne službe i državna bezbjednost. Na suđenju Slobodanu Miloševiću, nakon objavljivanja snimka na kojem "Škorpioni" ubijaju svezane dječake i mladiće, objavljen je i snimak na kojem se jasno vidi srbijanska umiješanost u komandovanje Fikretovom vojskom, koju predvode najozloglašeniji srpski zločinci.

Fikretova vojska pod mentorstvom Srbije u vidu zloglasne jedinice "Škorpioni" je počinila zločine nad Bošnjacima koji su bili vjerni Bosni i Hercegovini. Zbog tih zločina Fikret Abdić je proglašen krivim i dobija najveću moguću zatvorsku kaznu u Hrvatskoj pred sudom u Karlovcu, koja je potvrđena i pred Vrhovnim sudom Hrvatske, te nakon žalbe ponovo potvrđena s jedinstvenom i konačnom kaznom od 15 godina zatvora.

Operacija "Pauk"[uredi - уреди | uredi izvor]

Vojska Fikreta Abdića učestvuje u saradnji sa srbijanskIm specijalnim jedinicama pod komandom DB-a u operaciji koja je imala kodno ime "Pauk", i bila je vezana za područje Cazinske krajine. Za borbu protiv Atifa Dudakovića, komandanta Armije BiH u Bihaću, Abdiću je sa svih okupiranih srpskih teritorija stizala značajna pomoć u oružju, municiji, nafti i ostalim strateškim sirovinama, ali i u ljudstvu.

Koliko je za Srbiju bilo značajno uspostavljanje Abdićeve državice vidi se po tome što je na području RSK, uz samu granicu sa APZB (preko rijeke Une), u selu Šamarice bio oformljen poseban štab za podršku Abdiću. Načelnik tog štaba bio je Jovica Stanišić, zamjenik je bio Frenki, ali je sa njima bio i general srpske vojske Krajine Mile Novaković. Pomoć Fikretu Abdiću su obezbjeđivali Simatović i Stanišić dovlačeći potrebnu robu za rat, od Arkanovih "Tigrova", preko "Pantera" Ljubiše Savića Mauzera, do "Škorpiona".

Logori[uredi - уреди | uredi izvor]

Po nalogu Fikreta Abdića otvaraju se logori za Bošnjake vjerne Ustavu RBiH. U Drmeljevu je bio logor kroz koji je za dva mjeseca prošlo 520 ljudi. U jednom dopisu Abdićevih autonomaša, od 12. januara 1995, piše da je u "vojnom zatvoru Miljkovići 1.567 zatvorenika". Logore u Kladuši je obišao i Tadeusz Mazowiecki, specijalni izaslanik za ljudska prava, i nakon toga pisao Fikretu Abdiću upozoravajući ga da se ljudi drže bespravno, da su uslovi loši, da su im ugrožena sva prava (premlaćivanje i zlostavljanje itd.), na što Fikret Abdić nije reagovao.

Slom autonomije[uredi - уреди | uredi izvor]

Sporazum o Federaciji BiH i savezništvu Bošnjaka i Hrvata doveli su Abdićevu ideju o stvaranju SAP Zapadne Bosne u krizu. Kada su jedinice Petog korpusa Armije BiH, pod komandom generala Atifa Dudakovića, sredinom augusta 1994. umarširale u Veliku Kladušu Fikret Abdić prelazi u Hrvatsku. Ipak Abdić se nakratko vratio i uz pomoć Martićevih srpskih pobunjenika preuzeo Veliku Kladušu, nakon čega je proglasio tzv. Republiku Zapadnu Bosnu. Nakon akcije "Oluja" hrvatske vojske 1995, kada se ruši srpska paradržava u Hrvatskoj, Armija BiH istovremeno potiskuje Abdića iz Cazinske krajine.