Adijabena

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Adiabene)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Upozorenje: Nije specificirana vrijednost za "ime_genitiv"
Adijabena
Vazal Partskog Carstva
?
15–116 ?
Glavni grad Nije naveden
Religija judaizam, kršćanstvo, zoroastrizam, manihejstvo
Vlast Monarhija
Kralj
 - cca. 15 Izat I
 - ?-116 Meharasp
Historijska era Antika
 - Uspostava
 - Prestanak
Karta koja pokazuje kraljevstva Korduena i Adijabena u prvim vijekovima naše ere.
Plava linija pokazuje ekspediciju, a potom povlačenje Deset hiljada kroz Korduenu godine 401. pne..

Adijabena (od starogrčkog Ἀδιαβηνή, Adiabene, što je izvedeno od aramejskog ܚܕܝܐܒ, Ḥaḏy’aḇ ili Ḥḏay’aḇ)[1] je bilo drevno asirijsko polunezavisno kraljevstvo u Mezopotamiji,[2][3][4][5] čiji je glavni grad bila Arbela (današnji Arbil u Iraku). Poznata je po tome što su se njeni vladari preobratili na judaizam u 1. vijeku.[6]

Vladari[uredi | uredi kod]

  1. Izat I (cca. 15)
  2. Bazej Monobaz I (20?–30?)
  3. Heleni (cca. 30–58)
  4. Izat II bar Monobaz (cca. 34–58)
  5. Vologez (partski pobunjenik koji je izazivao Izata II) (cca. 50)
  6. Monobazus II bar Monobazus (58 – sredina 70-ih)
  7. Meharasp (?–116)
  8. pod Rimskim Carstvom (116–117)
  9. Narsai od Adijabene (cca. 170–200)
  10. nepoznato (200 – cca. 310)
  11. Afraat (cca. 310)
  12. pod Sasanidskim Carstvom (226–649)

Biskupi[uredi | uredi kod]

Između 5. i 14. vijeka Adijabena je bila metropolitanska provincija Asirijske crkve Istoke. Ljetopis Erbila, navodna historija kršćanstva u Adijabeni pod Partima i Sasanidima, navodi brojne rane biskupe Erbila. Autentičnost Ljetopisa Erbila je upitna, i historičari se ne slažu koliko je pouzdan izvor. Neki od dolje navedenih biskupa su potvrđeni u drugim izvorima, ali su najraniji biskupi najvjerojatnije legendarni.

  1. Pkidha (104–114)
  2. Semsoun (120–123)
  3. Isaak (135–148)
  4. Abraham (148–163)
  5. Noh (163–179)
  6. Habel (183–190)
  7. Abedhmiha (190–225)
  8. Hiran od Adijabene (225–258)
  9. Saloupha (258–273)
  10. Ahadabuhi (273–291)
  11. Sri'a (291–317)
  12. Iohannon (317–346)
  13. Abraham (346–347)
  14. Maran-zkha (347–376)
  15. Soubhaliso (376–407)
  16. Danijel (407–431)
  17. Rhima (431–450)
  18. Abbousta (450–499)
  19. Josip (499–511)
  20. Huana (511–?)

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. ostale varijante uključuju partski Nôd-Šîragân ili srednjeperzijski Ardaxširagân. "Assyria". Livius.org
  2. „The Chronicle of Arbela” (PDF). Arhivirano iz originala na datum 2004-04-28. »In 115, the Romans invaded Adiabene and named it Assyria.« 
  3. The Biblical Geography of Central Asia: With a General Introduction, By Ern. Frid. Car. Rosenmüller. Page 122.
  4. In Memory of Rabbi and Mrs. Carl Friedman: Studies on the Problem of Tannaim in Babylonia (ca. 130-160 C. E.) Author(s): Jacob Neusner Source: Proceedings of the American Academy for Jewish Research, Vol. 30 (1962), pp. 79-127.
  5. Ammianus Marcellinus, another fourth-century writer. In his excursus on the Sasanian Empire he describes Assyria in such a way that there is no mistaking he is talking about lower Mesopotamia (Amm. Marc. XXIII. 6. 15). For Assyria he lists three major cities-Babylon, Ctesiphon and Seleucia (Amm. Marc. xxIII. 6. 23), whereas he refers to Adiabene as 'Assyria priscis temporibus vocitata' (Amm. Marc. xxIII. 6. 20).
  6. The forced conversion of the Jewish community of Persia and the beginnings of the Kurds

Vanjske veze[uredi | uredi kod]