Gordijena

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Korduena)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Korduena na istoku karte Male Azije
(W. R. Shepherd, 1911.)
Korduena kao rimska zavisna država 31. pne.

Gordijena ili Korduena je bila starovjekovna regija naroda Karduhi na sjeveru Mezopotamije, odnosno na području današnjeg sjevernog Iraka i jugoistočne Turske.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Karduhi se spominju 401. pne. kao narod koji nastanjuje planine sjeverno od rijeke Tigra. U 1. vijeku pne. Korduena je bila pod vrhovnom vlašću Armenije, a 69. pne. je Zarbijen, kralj Korduene, tajno planirao pobunu protiv armenskog kralja, pregovarajući sa Rimljanima o njihovoj pomoći. Međutim, ovaj plan je otkriven i Armenci su ubili Zarbienusa. Nakon toga, Rimljani su zauzeli područje Korduene, koja je postala zavisna rimska država. Kasnije nad Korduenom vlast naizmjenično uspostavljaju Rim, iranski Parti i Sasanidi, Armenija i Istočno Rimsko Carstvo, sve do arapskog osvajanja u 7. vijeku.

Teorija o drevnim Kurdima[uredi - уреди | uredi izvor]

U starijoj literaturi termini Korduena i Karduhi identificirali su se s Kurdistanom i Kurdima. Usprkos tome što se drevni termini Kardu, Cyrtii i Corduene naizgled podudaraju s modernim kurdskim etnonimom, filolozi smatraju da je glavna razlika u tome što starovjekovni leksemi u korijenu sadrže završni samoglasnik, odnosno kako se radi o drevnoj semitskoj riječi Krd što znači „hrabar“ ili „snažan“. Između ostalog, Kardu se može povezati i s gruzijskim endonimom Kartveli, no Gruzi za razliku od Kurda etnojezički ne spadaju u indoevropske narode. U 19. vijeku, historičari su bili skloni mišljenju da su Kurdi izravni potomci plemena Karduhi opisanog u KsenofontovojAnabazi“, a kao argumente navodili su sličnosti među imenima, očiglednu geografsku povezanost, te plemenski način života u planinama Zagrosa[1]. Iako su neki stručnjaci i danas skloni takvoj vezi[2], većina iranologa je odbacuje[3].

Vladari Korduene[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Limbert, John (1968.), str. 44.
  2. Vidi:
    Cook, J. M. (1985.), 5. pogl., str. 257.
    Burn, A. R. (1985.), 6. pogl., str. 354.
  3. Asatrian, Garnik (2009.), str. 25.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]