Žrtva (film)
Offret | |
---|---|
Režija | Andrej Tarkovski |
Producent | Anna-Lena Wibom |
Scenario | Andrej Tarkovski |
Uloge | Erland Josephson Susan Fleetwood Allan Edwall Guðrún S. Gísladóttir Sven Wollter |
Muzika | Johann Sebastian Bach Watazumido-Shuso |
Fotografija | Sven Nykvist |
Montaža | Andrej Tarkovski Michał Leszczyłowski |
Distribucija | Sandrew |
Datum(i) premijere | 9. 5. 1986
|
Trajanje | 149 min. |
Zemlja | Švedska Ujedinjeno Kraljevstvo Francuska |
Jezik | švedski |
Offret na Internet Movie Database |
Žrtva (švedski Offret) je švedsko-britanska drama iz 1986. koju je režirao i napisao Andrej Tarkovski. To je njegov sedmi i posljednji dugometražni film, ne računajući dokumentarac Tempo di Viaggio. Radnja se odvija oko umirovljenog glumca ateista (Erland Josephson) koji se preobrati natrag religiji uoči neidentificirane ratne katastrofe koja bi mogla uništiti sav život na Zemlji, te obeća Bogu žrtvu ako se uspostavi natrag mir. Kada se mir doista vrati natrag na svijet, junak mora odlučiti hoće li zapaliti svoju kuću kako je obećao. Takrovski je izjavio kako je film duhovna alegorija kršćanskog koncepta samo-žrtvovanja radi nekog većeg dobra, iako film sadrži i poganske elemente, utjelovljene u vještici Mariji.[1]
Alexander je sredovječni umjetnik, bivši glumac, profesor i kazališni kritičar, koji živi sa svojom obitelji - suprugom Adelaide, kćerkom Martom i maloljetnim sinom Gossenom, koji ne može govoriti jer se oporavlja od operacije na grlu - na jednom udaljenom imanju negdje kraj švedske obale. Alexander i Gossen posade drvo kraj plaže, nadajući se da će primiti korijene. Sretne poštara Otta te mu kaže da je njegov odnos s Bogom "nepostojeći". Njegova obitelj i prijatelji se okupljaju u njegovoj kući kako bi slavili njegov rođendan. Sluškinja Maria odlazi, dok Otto gostima priča kako skuplja "neobjašnjive, ali istinite priče" koje su se dogodile ljudima. Iznenada se čuju zvukovi aviona a na televiziji se objavi vijest o neidentificiranom sukobu koji bi vjerojatno mogao dovesti do Trećeg svjetskog rata i moguće nuklearne katastrofe na Zemlji.[2]
U očaju, Alexander otiđe u praznu sobu te se po prvi put nakon puno godina obrati Bogu u molitvi, te obećava da će žrtvovati svoju obitelj i zapaliti svoju kuću ako se samo dogodi čudo i svijet se spasi. Nakon snovitog stanja, obrati umu se Otto te mu savjetuje da spava sa Marijom, koja je vještica. Alexander otiđe do njene kuće biciklom te ga posluša. Idućeg dana, sve je normalno, na vijestima se sukob više ni ne spominje a obitelj bezbrižno vani uživa u prirodi. On odluči održati svoj dio nagodbe te zapali kuću. Obitelj dotrči do kuće dok se odjednom pojavi ambulantna kola koja odvedu Alexandra jer ga smatraju ludim. Gossen leži ispod posađenog stabla, skine zavoj s vrata te progovori: "U početku bijaše riječ. Zašto je tako, tata?"
- Erland Josephson - Alexander
- Susan Fleetwood - Adelaide
- Allan Edwall - Otto
- Guðrún S. Gísladóttir - Maria
- Sven Wollter - Victor
- Valérie Mairesse - Julia
- Filippa Franzén - Marta
- Tommy Kjellqvist - Gossen
Nagrada | Datum | Kategorija | Nominacije | Rezultat |
---|---|---|---|---|
Filmski festival u Cannesu | 27. svibnja 1986 | Zlatna palma | Andrej Tarkovski | Velika nagrada žirija |
BAFTA | 26. studeni 1986. | Najbolji strani film | Andrej Tarkovski | Osvojeno |
Žrtva je posljednji film Tarkovskog, koji je umirao od raka u tom razdoblju, koji je vjerojatno nastao kao posljedica snimanja filma Stalker na lokacijama u Estoniji, u blizini kemijskog postrojenja.[3] Od kada je snimao na Zapadu, Tarkovski više nije imao problema sa cenzurom sa kojom se borio dok je snimao u SSSR-u, ali se morao naviknuti na drugačije uvjete snimanja. U svojem dnevniku, zapisao je kako su "Šveđani lijeni" te ih "samo zanima pridržavanje pravila: snimanje mora početi u 9 ujutro i niti trenutak kasnije!"[4]
Veliki problem tijekom snimanja iskrsnuo je kada je Tarkovski zahtijevao da se sekvenca kuće u požaru snimi sa samo jednom kamerom, usprkos prosvjedu snimatelja Svena Nykvista. Usred snimanja, kamera se zaglavila i tako nije snimila kako je kuća izgorila do temelja. Dva tjedna kasnije, uz velike dodatne troškove, kuća je ponovno izgrađena, ali je požar ovog puta snimljen sa dvije kamere.[4] Ta verzija je prošla bez greške. Michal Leszczylowski je u svojem dokumentarcu Directed by Andrei Tarkovsky iz 1988. opisao tu nezgodu.[4]
Filmski leksikon analizira film, navodeći kako je "desetominutna uvodna sekvenca, unutar koje kretanje kamere stalno pregrupira likove u daljini, stvara nove dinamičke odnose, metonimijski predočuje oblik čitavog filma, u kojem ništa ne postiže konačni i definitivno stabilan oblik".[5] Fragmentarnom prikazu nezavršene Leonardove slike Poklonstvo mudraca u uvodnoj špici, "koja se potom u filmu javlja u odrazu ili djelomice zaklonjena, supostavljaju se ikone koje se uvijek prikazuju čitave, što oblikuje napetost između dva modusa predstavljanja, simboličkog i ikoničkog."[5] Prema analizi, "ta napetost određuje poetiku filma u kojem se prikazana zbivanja ne mogu sagledati ni kao zbilja, ni kao halucinacija, nego jedino kao nadilaženje binarne oprjeke duhovnog i materijalnog, izravno predočeno otvorenim krajem koji se podjednako može tumačiti kao uslišenje molitvi protagonista ili kao priviđenje".[5]
Postoje trenuci kada završni film, Žrtva, izgleda poput nekog ostvarenja Bergmana, i mislim da je to namjerno: Tarkovski, posjetitelj, u egzilu iz Rusije, je radio sa Bergmanovim materijalima i temama na isti način na koji slikar iz Renesanse nakratko stane kako bi uživao u školi majstora. Ipak, i Tarkovski je majstor. Uz Bergmana, on je jedan od pet živućih redatelja koji se primarno zaokupljaju ultimativnim pitanjima ljudskog morala...Film nije lagan za gledanje, te je dugo iskustvo. Ali određeno veselje sjaji iz te otežavajuće poteškoće. Tarkovski je očito pobjegao od bilo kakve pomisli na zabavljanje gledatelja te je odlučio, u svojem zadnjem testamentu, reći upravo ono što želi, upravo onakvim stilom kakvim želi.
I da, ovo je barem vrlo blizu velikom filmu. Ovo je film koji se zadržava u vašem umu - između ostalog i stoga jer je otvoren za interpretacije. Ali kada sam to već rekao, reći ću i da gledanje istog nisam percipirao kao ugodno iskustvo, niti sam siguran da volim da se zadržava u mojem umu.
– Ken Hanke[7]
Svjestan svoje smrtonosne bolesti, Tarkovski puni film porukama nade za buduće generacije, kako bi živjeli u boljoj harmoniji sa prirodom i međusobno. To je duhovna meditacija o kraju svijeta i novom početku, a ima nekih sličnosti sa djelima Ingmara Bergmana, između ostalog i zbog njegovih tema, glavnog glumca i snimatelja...Žrtva je briljantan film i dostojan labuđi pjev za redatelja koji je snimao samo dobre filmove.
– Emanuel Levy[8]
- ↑ Gino Moliterno (18. srpnja 2001). „The Sacrifice”. Sense of Cinema. Pristupljeno 30. studeni 2012.
- ↑ Jonathan Trout (30. studeni 2007). „The Sacrifice”. BBC. Pristupljeno 30. studeni 2012.
- ↑ Stas Tyrkin. „In Stalker Tarkovsky foretold Chernobyl”. Nostalgia.com. Pristupljeno 1. prosinca 2012.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 „The Sacrifice”. Turner Classic Movies. Pristupljeno 1. prosinca 2012.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 T. Brlek. „Žrtva”. Filmski leksikon. Pristupljeno 1. prosinca 2012.
- ↑ Roger Ebert (21. studeni 1986). „Žrtva - recenzija”. Chicago Sun-Times. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-07. Pristupljeno 1. prosinca 2012.
- ↑ Ken Hanke (31. siječnja 2012). „Žrtva - Recenzija”. Pristupljeno 1. prosinca 2012.
- ↑ Emanuel Levy. „Žrtva (1986.) - recenzija”. Pristupljeno 1. prosinca 2012.
- Žrtva na sajtu IMDb
- Žrtva na Rotten Tomatoes
- Analiza filma na Los Angeles Times
Nagrade i postignuća | ||
---|---|---|
Prethodi: Birdy |
Velika nagrada žirija u Cannesu 1986 |
Slijedi: Repentance |