Željko Glasnović

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Željko Glasnović
Biografski podatci
Datum rođenja 24. veljače 1954.
Mjesto rođenja Zagreb
Nacionalnost Hrvat
Vojna karijera
Čin General bojnik
Ratovi Zaljevski rat
Domovinski rat
Rat u Bosni i Hercegovini
Vojska  Kanada Kanadska vojska
 Francuska Legija stranaca
 Hrvatska Hrvatska vojska
 Herceg-Bosna Hrvatsko vijeće obrane
Zapovijedao Brigada Kralj Tomislav
1. gardijska brigada Ante Bruno Bušić
Željko Glasnović, 2018

Željko Glasnović (Zagreb, 24. veljače 1954.) je hrvatski general i desničarski političar.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Željko Glasnović, zajedno s bratom blizancem Davorom, rođen je 24. veljače 1954. u Zagrebu u janjevačkoj obitelji. Njegova obitelj emigrirala je u Kanadu, gdje je Glasnović bio pripadnik kanadske vojske pet godina. Potom je godinu i pol proveo u francuskoj Legiji stranaca. U Hrvatsku se vratio po izbijanju Domovinskog rata 1991., te se priključio ZNG-u.[1]

Bio je vojni zapovjednik u Lici, te na Južnom bojištu. Poslije pada Vukovara u studenome 1991., prešao je u Tomislavgrad u BiH, gdje je trebao obučavati nove postrojbe. Krajem godine priključio se bojnoj Zrinski. Sudjelovao je u bitci na Kupresu u travnju 1992., gdje je bio teško ranjen pored srca. Vojnici su ga uspjeli izvući preko planina preko Bugojna do franjevačkog samostana na Šćitu u Rami. Iz Rame je konačno prebačen u Split. Dva mjeseca nije bio u borbama, no pobjegao je iz splitske bolnice i vratio se na kupreško ratište. U listopadu 1992. preuzeo je zapovjedništvo nad brigadom Kralj Tomislav. Njegov brat Davor bio je zarobljen u Kupresu i mučen od srpskih snaga. Glasnović je bio poznat po teškom karakteru i zahtijevanju striktne discipline u svojim postrojbama.[1]

Brigada Kralj Tomislav imala je i oko 500 muslimanskih boraca. Izbijanjem bošnjačko-hrvatskog sukoba 1993., ti borci su bili razoružani. Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u ožujku 1994., kojim je okončan taj sukob, Glasnović je preuzeo zapovjedništvo nad 1. gardijskom brigadom HVO-a. Prva brigada HVO-a sudjelovala je u operaciji Cincar u kojoj je oslobođen Kupres od Vojske Republike Srpske (VRS). Iste je godine dao i intervju Globus u kome je izjavio da Hrvatskoj "demokracija nije potrebna" i da umjesto toga treba uvesti vojnu upravu i davati "čizmu u zube". U svibnju 1994. je smijenjen s te dužnosti i imenovan zapovjednikom Zbornog područja Tomislavgrad. Bio je zapovjednik HVO-a u sklopu združenih snaga HZ Herceg-Bosne i Republike Hrvatske kojima je zapovijedao general Ante Gotovina, a koje su sudjelovale u oslobađanju dijelova BiH poslije operacije Oluja.[1]

Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma u prosincu 1995., Glasnović je imenovan programskim menadžerom za program vojne stabilizacije u Sarajevu. Nakon toga, bio je godinu dana zapovjednik Hrvatskog gardijskog zbora. Predsjednik Stjepan Mesić umirovio ga je 2000. nakon pisma dvanaestorice generala u kojem su tražili prestanak blaćenja Domovinskog rata.[1]

Glasnović se nije politički angažirao do parlamentarnih izbora u Hrvatskoj održanih u studenome 2015., kada se našao na listi HDZ-a na listi za dijasporu (XI. izborna jedinica), međutim nije postao član stranke. Nakon što je izabran, istakao se zahtjevima za "lustraciju medija" u Hrvatskoj.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Željko Glasnović. Večernji list. Pristupljeno 8. studenog 2015.