Željezara Engelsberg
59°58′00″N 16°00′30″E / 59.96667°N 16.00833°E
Željezara Engelsberg | |
---|---|
![]() | |
![]() | |
![]() | |
Registriran: | 1993. (17. zasjedanje) |
Vrsta: | kulturno dobro |
Mjerilo: | iv |
Ugroženost: | no |
Referenca: | UNESCO |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e5/Engelsbergs_bruk_1996.jpg/220px-Engelsbergs_bruk_1996.jpg)
Željezara Engelsberg (švedski: Engelsbergs bruk) je željezara na obali jezera Åmänningen, pored mjesta Ängelsberg u općini Fagersta, 10 km od grada Fagersta, u Grofoviji Västmanland, središnja Švedska.
Željezaru je izgradio Per Larsson Gyllenhöök (1645.-1706.) 1681. godine u blizini rudnika željeza koji je postojao od 15. stoljeća, te ju je sa svojim sinom Andersom Gyllenbergom Höökom (1674.-1757.) razvio u jednu od najmodernijih željezara u 18. stoljeću. Ranih 1700-ih tu se izgradila upravna zgrada, tri spavaonice i tri velika čekića koje je pokretala vodenica. Ovi objekti su danas jedini nedirnuti industrijski objekti iz 18. stoljeća u Švedskoj, pa čak su i osposobljeni za rad. Zbog toga je 1993. godine upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.
Od 1728. do 1916. godine Engelberg je pripadao obitelji Söderhielm koja ga je prodala obitelji Timm koja je njime cijelo 19. stoljeća upravljala kao obiteljskim posjedom. Engelsberg je tada bila jedna od najvažnijih željezara u svijetu koja je proizvodila željezo po kojemu je Švedska postala popularna i zbog čega je postala najveći proizvođač željeza u svijetu.[1] Generalkonzul Axel Ax: son Johnson ga je 1916. godine uključio u koncern Avesta Jernverks[2], te je i danas u posjedu ove obitelji koja ga je 1970-ih obnovila uz pomoć Odbora za nacionalnu baštinu.
- ↑ Opis na turističkim stranicama Fegerste Arhivirano 2010-08-12 na Wayback Machine-u Posjećeno 10. siječnja 2011.
- ↑ Nils Segerstråle, Övriga fideikommiss, 1979.
- Riksantikvarieämbetet opis željezare Arhivirano 2007-09-30 na Wayback Machine-u
- Ekomuseum Bergslagen description Arhivirano 2007-03-26 na Wayback Machine-u