Šembije

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Šembije
Sembije SLO.JPG
Koordinate: 45°36′N 14°14′E / 45.600°N 14.233°E / 45.600; 14.233
Država:  SLO Slovenija
Pokrajina: Notranjska
Regija: Notranjsko-kraška
Općina Ilirska Bistrica
Površina
 - Ukupna 10,85 km kv
Visina 592,5 m
Stanovništvo (2002.)
 - Naselje 209
Karta
Šembije na karti Slovenije
Šembije
Šembije

Šembije je naselje na Krasu u slovenskoj Općini Ilirskoj Bistrici (Šembije administrativno pripada pokrajini Notranjskoj i statističkoj regiji Notranjsko-kraškoj, a po novome Primorskoj-kraškoj regiji).

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Šembije se nalazi na području istočnog Krasa, između Knežak i Ilirske Bistrice na pokrajnjoj cesti Ilirska Bistrica-Pivka.

Znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Šembije su poznate po automobilizmu, jer je u selu cilj tradicionalne brdske brzinske utrke iz Ilirske Bistrice. Te su utrke započele 1994., a od 2007. se vode utrke za evropsko prvenstvo.

Selo je ishodište za obilazak Volovja rebera, koje započinje samo kilometar istočno. Greben je bio dio granice između Italije i Kraljevine SHS nakon što je Italija po Londonskom sporazumu iz 1915. okupirala 1918. taj dio Julije. Iz tog raloga je bio dobro utvrđen kao dio Alpskog obrambenog zida koji se pružao sve di Katarine iznad Rijeke. Ostaci rovova i bunkera su vidljivi još i danas iako je večina bila oštečena jer je služila kao poligo za vježbe JNA,

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

U blizini sela su ostaci kaštela koji je nastao oko 1200. g.. Legenda govori o grofici Šembilji, po kojoj je selo i dobilo ime.

Šembije, u pozadini Volovje Reber

Unuzar Austro-Ugarske monarhije ovaj dio Krasa potpadao je pod Kranjsku da bi raspadom AU potpao pod Kraljevinu Italiju kao sastavni dio Julijske krajine.

Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]

Iz Zbirke uspomena Frane Vrha - »Kjeca«  (1928 – 2006.) se spominje da je pred sto godina bilo u selu 54 kućna broevja i 325 stanovnika, a pred 2. svj. rat je bilo 409 stanovnika. Stanovništvo je uglavnom živjelo od poljoprivrede i tada se bilježi 146 glava stoke, od toga 82 krave, 9 para volova, i 23 paroa konja i oko 300 ovaca. Tada su postojale 32 zaprege koje su uglavnom prevoile bukove trupce. Žene su tada na veliko išle za sluškinje u Rijeku i Trst. V letih 1954-55 je v iskanju boljše prihodnosti zapustilo 43 vaščanov. Danes je v vasi nekaj preko 200 prebivalcev.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

U godinama poslije rata velik broj stanovnika napušta selo. Prema popisu stanovništva iz 2002. godine naselje je imalo 209 stanovnika,[1] a prema podacima Statističkog ureda RS u selo je 2020. živjelo 240 stanovnika.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]