Čarobna frula

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Čarobna frula
Emanuel Schikaneder
prvi Papageno.
Ilustracija na originalnom libretu.
Opće informacije
MuzikaWolfgang Amadeus Mozart
LibretoEmanuel Schikaneder
Jeziknjemački
ŽanrSingspiel
Činovi2
Trajanje165 min.
Informacije o premijeri
Premijera30. septembar 1791.
Beč Austrijsko Carstvo Austrijsko Carstvo
Theater auf der Wieden
Lica

Čarobna frula (njemački: "Zauberflöte") opera je koju je skladao Wolfgang Amadeus Mozart 1791. godine na samrti, a libreto je napisao Emanuel Schikaneder. Praizvedena je 30. rujna 1791. god. u Beču. Opera se sastoji od govorenih i pjevanih dijaloga, što je svojstveno formi poznatoj kao Singspiel. Čarobna frula je opera u dva čina (14 slika). Svakako najpoznatiji dio opere je Arija Kraljice noći, u kojoj Kraljica noći sprema osvetu velikom svećeniku Sarastro te poziva sve sile prirode i bogove osvete da čuju njezinu kletvu. Posebnost je te arije u tome što su njezini tonovi toliko visoki da ih kvalitetno otpjevati može samo nekoliko koloraturnih sopranistica na svijetu.

Dramska radnja opere zasnovana je na fantastičnoj priči koja se događa negdje u dalekoj začaranoj zemlji iz bajke. Sadržaj je prožet borbom između dobra i zla. Svijet dobrote i pravde predstavlja veliki svećenik Sarastro, a zlim podzemljem upravlja zloglasna Kraljica noći. Čarobna frula je predmet koji ima magične moći te se svi za nju bore, a u prenesenom značenju to je glazba koja nas prati kroz cijeli život.

Papagenova kapija u Beču

Uloge[uredi | uredi kod]

uloga glasovni fah
Tamino tenor
Papageno bariton
Pamina sopran
Kraljica noći (Astrifiammante) sopran
Sarastro bas
tri dame 2 soprana i mecosopran
Monostat tenor
tri dečaka dečački sopran, alt, mecosopran
propovednik u hramu bas-bariton
tri sveštenika tenor i 2 basa
Papagena sopran
dva oklopnika tenor, bas
tri roba 2 tenora i bas
sveštenici, žene, ljudi, robovi, hor

Radnja[uredi | uredi kod]

Opera Čarobna frula je poznata po svojim masonskim elementima. Šikaneder i Mocart su bili masoni i pripadali su istoj loži. Na operu je uticala filozofija epohe prosvetiteljstva, i ona se može shvatiti kao apologija prosvećenog apsolutizma. Kraljica noći simbolizuje mračnjaštvo ili, po nekim interpretacijama, Katoličku crkvu. Njen protivnik Sarastro simbolizuje prosvećenog suverena koji vlada po principima razuma, mudrosti i prirode. Priča je alegorija o prosveženju čovečanstva, od haosa, preko religijskog sujeverja, do racionalnog obrazovanja. Konačan cilj likova u operi je Zemlja pretvorena u rajsko kraljevstvo, gde su smrtnici i bogovi jednaki (Dann ist die Erd' ein Himmelreich, und Sterbliche den Göttern gleich). Ovaj stih se ponavlja u finalu oba čina.

Arije iz opere Čarobna frula[uredi | uredi kod]

Čin prvi
  • Der Vogelfänger bin ich ja (Ja sam lovac na ptice) – Papageno, scena prva
  • O zittre nicht, mein lieber Sohn (O, ne drhti, moj dragi sine) – Kraljica noći, scena prva
  • Dies Bildnis ist bezaubernd schön (Ova slika je čudesno lepa) – Tamino, scena prva
  • Wie stark ist nicht dein Zauberton (Kako je snažan tvoj čudesni ton) – Tamino, finale
Čin drugi
  • O Isis und Osiris (O, Izis i Ozirise) – Sarastro, scena prva
  • Alles fühlt der Liebe Freuden (Svi osećaju radosti ljubavi) – Monostat, scena treća
  • Der Hölle Rache kocht in meinem Herzen (Paklena osveta kuva u mom srcu) – Kraljica noći, scena treća
  • In diesen heil'gen Hallen (U ovim svetim sobama) – Sarastro, scena treća
  • Ach, ich fühl's, es ist verschwunden (Ah, osećam, nestade) – Pamina, scena četvrta
  • Ein Mädchen oder Weibchen (Devojka ili ženica) – Papageno, scena peta
  • Pa–, pa–, pa– – Papageno i Papagena, scena deseta

Filmska verzija[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]