Usje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Usije.
Usje
mak. Usje


Pogled na Usje

Osnovni podaci
Država  Severna Makedonija
Opština Kisela Voda
Stanovništvo
Stanovništvo (2002) 845
Geografija
Koordinate 41°57′22″N 21°27′23″E / 41.9561°N 21.4564°E / 41.9561; 21.4564
Nadmorska visina 300 m
Usje na mapi Severne Makedonije
Usje
Usje
Usje (Severne Makedonije)
Ostali podaci
Poštanski kod 1000
Pozivni broj (+389) 02
Registarska oznaka SK


Koordinate: 41° 57′ 22" SGŠ, 21° 27′ 23" IGD

Usje (mak. Usje) je naselje u Republici Makedoniji, u severnom delu države. Usje pripada gradskoj opštini Kisela Voda grada Skoplja. Naselje je južno predgrađe glavnog grada.

Prirodni uslovi[uredi | uredi kod]

Usje je smešteno u severnom delu Republike Makedonije. Od najbližeg većeg grada, Skoplja, naselje je udaljeno 6 kilometara. Zbog blizine grada, naselje je suštinski spojeno sa Skopljem i deo je njegovog oboda, ali je zadržalo je odlike seoskog naselja.

Naselje Usje je u okviru brdske oblasti Kršijak, na istočnim padinama planine Vodno. Selo se nalazi u južnom delu Skopske kotline. Kroz selo protiče Usjanski Kanal, koji se uliva u reku Vardar između sela Gornje i Donje Lisiče. Kroz Usje protiče i Usjanski potok, koji deli selo da tri dela.[1]. Na brdu na desnoj stani sela, odakle se može dobro videti celo Skoplje i Skopska kotlina, postavljen je veliki metalni krst. Nadmorska visina naselja je približno 300 metara.

Mesna klima je kontinentalna.

Stanovništvo[uredi | uredi kod]

Usje je prema poslednjem popisu iz 2002. godine imalo 845 stanovnika. Domaćinstvo u Usju čini prosečno 7 članova, a od toga tri maloletne osobe.

Pretežno stanovništvo u naselju su etnički Makedonci. Sastav prema narodnosti na poslednjem popisu bio je sledeći:

Nacionalnost Ukupno Udeo
Makedonci 830 98,22%
Vlasi 7 0,83%
Srbi 6 0,71%
Turci 1 0,12%
ostali 1 0,12%

Većinska veroispovest u naselju je pravoslavlje.

Iseljavanje[uredi | uredi kod]

Dosta ljudi se iseljava iz Usja, a iseljenika najviše ima u Dračevu, Kučevištu, Indžikovu, Ognjancima i Skoplju.[2].

Privreda[uredi | uredi kod]

Stanovništvo sela uglavnom se bavi poljoprivredom, a najviše zemljoradnjom, vinogradarstvom i voćarstvom. Na njivama se uzgajaju žitarice (najviše pšenica), povrtarski proizvodi: paradajz, krastavac, paprika, luk spanać i grašak. Brda koja okružuju selo, zbog dobrih uslova, iskorišćeni su za vinograde i voćnjake. U voćnjacima su najzastupljeniji zasadi breskve, trešnje, kruške, jabuke i kajsije. Deo stanovništva se bavi sekundarnim i tercijarnim delatnostima, a najveći deo njih je zaposlen u cementari „USJE“, najvećoj u Republici Makedoniji, koja eksploatiše cement na brdima zapadno od sela. Ostatak zaposlenog stanovništva radi u auto-servisima, fabrikama, privatnima firmama, magacinima koji se nalaze u neposrednoj okolini Usja.

Sport[uredi | uredi kod]

U selu se nalazi rukometni teren, kao i teren za mali fudbal. U blizini terena za rukomet nalazi se sedište fudbalskog kluba „Vardar 75“ i kung-fu klub „Vu Šu“.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Trifunoski F. Jovan. „Sliv Markove Reke - antropogeografska promatranja“. Filozofski fakultet Skopje, 1958. str. 125
  2. Trifunoski F. Jovan. „Sliv Markove Reke - antropogeografska promatranja“. Filozofski fakultet Skopje, 1958. str.127

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]