Stevo Julius

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Stevo Julius
RođenjeStevan Julius
1929. (dob: 84-85)
Kovin, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
NacionalnostJugoslaven, Amerikanac
EtnicitetŽidov[1][2]
Alma materMedicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zanimanjelekar
RoditeljiDezider Julius
RodbinaĐuka Julius
(brat)

Stevo Julius (Kovin, 1929), jugoslavensko-američki lekar, profesor na američkom Sveučilištu Michigan, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i sin Dezidera Juliusa.

Biografija[uredi | uredi kod]

Prof. dr. Stevo Julius je rođen 1929 godine u Kovinu. Otac mu je bio Dezider Julius, znameniti jugoslavenski lekar i ravnatelj Psihijatrijske bolnice u Vrapču. Stevo je sa sedam godina doselio s obitelji u blizinu Zagreba, gdje je započeo školovanje. Tijekom Drugog svjetskog rata, tj. nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije i uspostave Nezavisne Države Hrvatske (NDH), Stevo i njegova obitelj su se našli pod udarom "zakonskih odredaba o rasnoj pripadnosti". U namjeri da spasi obitelj od progona, Stevin otac je dao cijelu svoju obitelj pokrstiti u mjesnoj crkvi. Stevin otac je govorio Stevi i njegovom mlađem bratu Đuki da trebaju biti ponosni što su židovi. Stevo se sa svojom obitelji, uz veliku pomoć pisca Slavka Kolara, sklonio u selo Stančić, nedaleko od Božjakovine. U Stančiću je obitelj Julius živjela razmjerno mirno od početka 1942, pa sve do rujna 1943 godine. Godine 1943, Stevin je otac poveo cijelu obitelj, označenu kao židovsku, na teritorij pod kontrolom partizana. Tada četrnaestgodišnji Stevo se našao sa starom talijanskom puškom u ruci na Kordunu.[3] U NOVJ-u je bio kurir u Zagrebačkom partizanskom odredu X korpusa, a zatim u bolnicama u Topuskom, Grumo i VIII korpusu.[1] Kraj Drugog svjetskog rata je dočekao kao izbjeglica u Italiji, a potom se cijela obitelj vratila u Zagreb.[3]

Po povratku Stevo je dovršio školovanje i diplomirao medicinu na Sveučilištu u Zagrebu 1953 godine. Nakon kratke specijalizacije u Zagrebu i službovanja u Goraždu kao liječnik opće prakse, vratio se u Zagreb na mjesto asistenta u bolnicu Rebro. Doktorirao je 1962 godine. 1964 otišao je u američki Ann Arbor (Michigan), gdje se zaposlio na Medicinskom fakultetu Sveučilišta države Michigan. Tu radi i danas u zvanju profesora medicine, profesora fiziologije i profesora hipertenzije.[3]

Većinu svojih istraživanja Stevo Julius je usmjerio prema graničnoj hipertenziji. Posebno ga je zanimalo razlikovanje primarnih od sekundarnih pojava vezanih za krvni tlak. Stevo Julius je objavio oko 330 znanstvenih radova u području hipertenzije, od kojih je veliki broj pobudio veliko zanimanje stručnjaka iz područja hipertenzije.[3]

Stevo Julius je vrlo aktivan u SAD i na međunarodnom planu u edukaciji u području hipertenzije. Za svoj je rad dobio mnoga priznanja, među kojima su: počasni doktorat (Göteborg, Švedska), nagrada Merit (NIH, SAD), Distinguished Faculty Award Sveučilišta Michigan, Life Achievements Award, koju dodjeljuje Council of Hypertension Research, American Heart Association, počasno članstvo društava za hipertenziju Australije, Finske, Mađarske, Španjolske, Švedske i Poljske. Međunarodno društvo za hipertenziju je ustanovilo nagradu "Stevo Julius" za vrhunsku edukativnu djelatnost u području hipertenzije.[3]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Jaša Romano, 1980, str. 396
  2. Sorić, Marija (19.6.2012). 'Moja bolnica prima puno neosiguranih osoba, zato je uvijek u minusu'. Nacional. Arhivirano iz originala na 2. 8. 2014. Preuzeto 2. 8. 2014
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Stevo Julius - Biografija. Knjižnice Instituta Ruđer Bošković. Preuzeto 2. 8. 2014

Literatura[uredi | uredi kod]

Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
  • Julius, Stevo (2005). Ni crven ni mrtav, Zagreb: Durieux. ISBN 953-188-210-X