Punta Arenas

Izvor: Wikipedia
Punta Arenas
Magallanes
pogled na Punta Arenas
pogled na Punta Arenas
Grb Punta Arenasa
Grb
Koordinate: 53°10′S 70°56′W / -53.167, -70.933
Država  Čile
Regija Región de Magallanes y de la Antártica Chilena
Vlast
 - Gradonačelnik Vladimiro Mimica
Površina
 - Ukupna 17526.3
Stanovništvo (2008.)
 - Grad 146 000
 - Urbana gustoća 6.8
Vremenska zona DST (UTC-4)
Službena stranica www.puntaarenas
Karta
Punta Arenas na karti Argentina
Punta Arenas
Punta Arenas
Punta Arenas na karti Čilea

Punta Arenas (srpskohrv.: Pješčana Točka) je najjužniji čileanski grad, administrativni centar najjužnije čileanske regije Magallanes y de la Antártica Chilena.

On je treći najveći grad Patagonije, neki ga navode kao najjužniji grad na svijetu iako je to zapravo argentinski grad Ushuaia. Prema popisu stanovništva iz 2008., grad broji oko 146 000 stanovnika, a prema nekim izvorima, polovica stanovništva Punta Arenasa je hrvatskog porijekla.[1]

Geografske karakteristike[uredi - уреди]

Punta Arenas leži smješten na polutoku Brunswick na obali Magellanova prolaza.

Historija naselja[uredi - уреди]

Čilenska država je 1843. izgradila utvrdu Fuerte Bulnes, i na taj način prisvojila Magellanov tjesnac, ali se je već prve zime pokazalo kako mjesto nije dobro odabrano. Vojni guverner José de los Santos Mardones je zbog toga, 1848. godine, naredio selidbu naselja dobrih 60 km sjevernije na ušće rijeke Las Limas, gdje su uvjeti za život bili puno povoljniji. Do tada je taj kraj na kartama bio označen engleskim imenom Sandy Point (Pješčani rt). 18. decembara 1848. službeno je osnovano novo naselje, koje su ispočetka zvali Punta Arenosa doslovno prevevši engleski toponim Sandy Point na španjolski. Od tog se vremenom deriviralo do današnjeg oblika Punta Arenas.

Jedan od brojnih hrvatskih grobova u Punta Arenasu

Naselje je isprva bilo kažnjenička kolonija i garnizon za discipliniranje problematičnog vojnog osoblja. Godine 1877. došlo je do velike pobune u kažnjenika i tada je veliki dio mjesta uništen.[2] Lokalna privreda se ispočetka temeljila na trgovini tuljanovim kožama, ugljenom, guanom, i ispiranjem zlata. Privreda grada i okolice zaživjela u posljednjim dekadama 19. vijeka, kada je počeo uvoz prvih ovaca s Falklandskih otoka. Između 1890. i 1940., regija Magallanes postala je najveći uzgajivač ovaca na svijetu, čitavu tu proizvodnju nadzirala je gotovo isključivo jedna kompanija Sociedad Explotadora de Tierra del Fuego. Ona je imala pod sobom preko 10 000 km2 zemlje u južnom Čileu i Argentini. Sjedište kompanije i njenih vlasnika bio je grad Punta Arenas.

Već prije, luka Punto Arenasa je bila nezaobilazna točka za sve brodove koji su plovili između Atlantskog i Tihog oceana. Promet se osobito povećao za vrijeme kalifornijske zlatne groznice. Nagli ekonomski razvoj ovog kraja, privukao je brojne nove stanovnike. Osim Čileanaca sa otočja Chiloé, tu su bili i brojni stranci; Irci, Španjolci, Portugalci i naročito Hrvati, osobito sa srednjodalmatinskih otoka, koje je u emigraciju nagnala velika ekonomska kriza u Austro-Ugarskoj i propast vinogradarstva. Tako da se pretpostavlja da je polovica stanovništva hrvatskog porijekla.[3] Ovi novi stanovnici Punta Arenasa donijeli su i novi stil gradnje: sjevernoevropsku arhitekturu, neuobičajenu za ostali dio Čilea. Hrvatski utjecaj na Punta Arenasu vidljiv je po nazivima trgovina i zgrada.

Klima[uredi - уреди]

Na klimu u Punta Arenasu uvelike utječe ocean, tako da su oscilacije između godišnjih doba vrlo male, prosječna temperatura u najhladnijem julu je oko -1 ° C a u najtoplijem mjesecu januaru je 14°. Punta Arenas ima vrlo malo oborina, u najkišnijem svibnju padne svega 43 milimetara na m2. Grad je poznat po svojim jakim vjetrovima (do 130 km/h).

Privreda[uredi - уреди]

Prije izgradnje Panamskog kanala 1914. godine, luka Punta Arenasa je bila jedna od najvažnijih u Čileu; danas služi kao polazna točka za turističke izlete i naučne ekspedicije na Antartik. Danas se većina stanovnika bavi ovčarstvom, stočarstvom i poslovima vezanim uz to, prerada vune, kože. U ovom dijelu Čilea otkrivena su nalazišta nafte i plina, iskorištava se i ugljen (slabije kvalitete). Ribarstvo i šumarstvo su također značajan izvor prihoda stanovništva. Punta Arenas je povezan redovitom trajektnom linijom sa glavnim otokom Ognjenom zemljom, postoji trajekta linija do čileanskog grada Puerto Williams. Moderni međunarodni aerodrom služi kao međustanica za letove na Antartik. Nakon Falklandskog rata, prekinute su sve veze Falklanda sa inače bližom Argentinom, tako da je danas aerodrom u Punta Arenasu glavna veza Faklanda sa ostatkom svijeta.

Gradovi pobratimi[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]