Magellanov tjesnac

Izvor: Wikipedia
Magellanov tjesnac / Magelanov moreuz
Estrecho de Magallanes / Strait of Magellan
Koordinate: 53°28′S 70°47′W / -53.467, -70.783
Država  Čile
 Argentina
Nazvan po Ferdinandu Magellanu
Karta
Karta Magellanova tjesnaca (Magelanova moreuza)

Karta Magellanova tjesnaca (Magelanova moreuza)

Magellanov tjesnac ili Magelanov moreuz (španjolski: Estrecho de Magallanes, engleski: Strait of Magellan), ali i Magelanov prolaz je morski prolaz između otoka Ognjena zemlja i južnoameričkog kontinenta kojim je moguće skratiti plovidbu imeđu Atlanskog i Tihog oceana. [1]

Geografske karakteristike[uredi - уреди]

Magellanov tjesnac u smiraj dana
Pogled na Magellanov tjesnac i brodove po njemu iz Punta Arenasa

Najveći dio tjesnaca leži unutar čileanskih teritorijalnih voda, osim njegovog majušnog najistočnijeg dijela koji pripada Argentini. Magellanov tjesnac dug je 560 km i širok od 2 do 20 km. [1]

Prolaz se prostire od Atlantika, gdje je ulaz u tjesnac između Rta Vírgenes i Rta Espiritu Santo, zatim tjesnac zavija prema jugozapadu, sve do Rta Froward na jugu poluotoka Brunswick. Od tu tjesnac ponovo naglo zavija ovaj put prema sjeverozapadu i izlazu na Tihi ocean, kod Rta Pilar na otoku Desolación. Najveća luka i najznačajniji grad na tom plovnom putu je Punta Arenas, na poluotoku Brunswick, u vrijeme jedrenjaka i parobroda nezaobilazna usputna stanica za brodove, danas glavna eksportna luka je za čileansku ovčetinu. [1]

Stara karta Magellanova tjesnaca

Historija otkrića[uredi - уреди]

Prvi evropski moreplovac koji je pronašao i preplovio taj pomorski put bio je Ferdinand Magellan od 21. oktobra do 28. novembra, 1520., Portugalac u službi španjolskog dvora, za vrijeme svoje slavne ekspedicije kad je kao prvi čovjek na svijetu oplovio Zemlju. [1]

Magellanov tjesnac bilo je jako teško preploviti u vrijeme jedrenjaka, zbog izuzetno uske krivudave staze između brojnih otoka, uvala, kanala i morskih hridi, ali i zbog lošeg vremena koje tamo vlada veći dio godine. Zbog velike magle, i jakih vjetrova, koji naglo mjenjaju smjer - Magellanov, tjesnac bio je pravo groblje brodova krajem 19. i početkom 20. vijeka - kad je bio jedini plovni put za zapadnu obalu Amerike. Njegova važnost je opala nakon izgradnje Panamskog kanala (dovršen 1914.) kojim je plovidba skraćena za nekoliko hiljada milja. [1]

Pogledajte i ove stranice[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 "Strait of Magellan" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/356543/Strait-of-Magellan. pristupljeno 13. 04. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди]