Povolška Bugarska

Izvor: Wikipedia
Volga–Kama Bolğar
Povolška Bugarska
? Coats of arms of None.svg
Coats of arms of None.svg ?
Položaj Povolške Bugarske
Povolška Bugarska (zeleno), cca. 1200.
Glavni grad Bolghar
Bilär
Jezik/ci bolgarski
Suar, Barsil, Bilar, Baranja
Religija islam
paganizam
Vlast monarhija
kan?
 - sredina 7. vijeka Kotrag
Historijska era Srednji vijek
 - Uspostava
 - osvajanje od Zlatne Horde

Povolška ili Volška Bugarska, odnosno Volško-kamska Bugarska (bugarski: Волжка България; ruski: Волжская Булгария) je bila srednjovjekovna bugarska država koja je od 7. do 13. vijeka postojala oko ušća rijeke Kame u Volgu u današnjoj Rusiji. Svojevrsni današnji nasljednici Povolške Bugarske su Tatarstan i Čuvašija, republike u sastavu današnje Ruske Federacije.

Sadržaj/Садржај

Nastanak[uredi - уреди]

Izvornih podataka o Povolškoj Bugarskoj je malo. Autentični bugarski zapisi se nisu sačuvali, pa većina podataka potiče iz tadašnjih arapskih, perzijskih, indijskih i ruskih izvora. Nešto je podataka prikupljeno kasnijih arheološkim iskopavanjima.

Područje Povolške Bugarske su ispočetka naseljavala ugro-finska plemena. Drevni Bugari su se tamo preselili iz okolice današnjeg Azova oko godine 660. Vodio ih je Kotrag, sin bugarskog kana Kubrata. U 8. vijeku su naselili područje Idel-Ural (Volga-Ural), te su krajem 9. vijeka postali dominantna populacija i ujedinili različita plemena koja su živjela na tom području.[1] Dio bugarskih plemena se, pak, naselio dalje na zapad, odnosno u Podunavlju u današnjoj Bugarskoj, stopivši se sa tamošnjim slavenskim stanovništvom, preuzevši južnoslavanski jezik i pravoslavnu vjeru te tako stvorivši modernu bugarsku naciju.

Plemena na području Povolške Bugarske su se počela udruživati krajem 9. vijeka. Podigli su prijestolnicu Bolgar, smještenu oko 160 km južno od današnjega Kazanja. Većina historičara smatra da nisu bili posve nezaviusni od Hazara, barem do 965. kada je Hazare uništio Svjatoslav I. Kijevski.

Uspon[uredi - уреди]

Kijevska Rusija i Povolška Bugarska godine 1237.

Najveći dio stanovništva Povolžja su činila turska (turkijska) plemena, među kojima su bili Bolgari, Suvari, Barsili, Bilari, Balandžari i dio Burtasa (prema ibn Rustahu). Potomci tog dijela Povolških Bugara, s većim ili manjim premjesama ugro-finskih i kipčaških turskih naroda su današnji Čuvaši i kazanski Tatari. Manji dio stanovništva su činili ugro-finska plemena (Esegeli i Paskatiri) od kojih su vjerojatno nastali današnji Besermeni i Tatari.

Pod vladavinom Almiša je u 10. vijeku državna religija postao islam. U državu je godine 922/923. abasidski kalif al-Muktadir poslao Ibn Fadlana. Njegova misija je bila uspostaviti diplomatske odnose, obučiti suce (kadije) i učitelje šerijatskog prava te pomoći izgradnji tvrđava i džamija.[2] Usprkos uvođenja islama, duže vremena se među Povolškim Bugarima nastavio prakticirati tengriizam.

Povolška Bugarska je bila na srednjem toku Volge, te je zato pred križarske ratove postala važnom rutom i počela dominirati trgovinom između Evrope i Azije. Prijestolnica Bolgar je postala razvijeni i bogat grad, koji se po materijalnom bogatstvu mogao natjecati s najvećim središtima islamskog svijeta. Glavni trgovski partneri Pivolških Bugara su bili Vikinzi, Bjarmija na južnoj obali Bijelog mora i porječju Sjeverne Dvine, Jugra između rijeke Pečore i sjevernog Urala te Nenci. Njihovi trgovca su putovali do Bagdada i Carigrada na jugu odnosno do Kine na istoku.

Druga veća naselja su bili Biljar (Bilär), Suvar (Suwar), Kašan (Qaşan) i Žukotin (Cükätaw). Današnji gradovi Kazan i Jelabuga su se razvili iz nekadašnjih bugarskih tvrđava. Neka od bugarskih naselja, spominjanih u ruskim ljetopisima, do danas nisu otkrivena. Među njih spadaju Ošelj, Tuhčin, Brjahimov i Tav Ile. Neke od njih su prilikom najezde potpuno uništili Mongoli.

Jedina vojnička sila koja je ugrožavala Povolšku Bugatrsku su bile ruske kneževine na zapadu. Rusi su u 11. vijeku opustošili Bugarska, a na prijelazu iz 12. u 13. vijeka, vladari Vladimira na čelu sa Andrejem Pobožnim i Vsevolodom III, strahujući od bugarskog napada sa istoka, preventivno napali bugarska mjesta. Bugari su zbog toga prijestolnicu premjestili iz Bolgara u Biljar.

Propast[uredi - уреди]

Crna palača u prijestolnici Bolgar
Đavolji toranj u Jalabugi

U septembru 1223. je prethodnica mongolske Džingiskanove vojske pod Subedejem kod Samare prva prešla granicu Povolške Bugarske, ali je poražena. Godine 1236. su se mOngoli vratili i u pet godina pokorili cijelu državu, koja je tada trpila unutrašnje sukobe. Povolška Bugarska je postala dio Džočijevog kanata, kasnije Zlatne Horde. Podijeljena je na nekoliko kneževina, koje su postali vazali Zlatne Horde, i imali nešto autonomije. Godine 1438. je od jedne od njih nastao Kazanski Kanat.

Dio historičara vjeruje da je tokom mongolske invazije ubijeno preko 80 % stanovništva. Preživjeli su se povukli na područje današmnje Čuvašije i Tatarstana stvorilo nekoliko država. Stepska područja Povolške Bugarske su naselili nomadski Kipčaci i Mongoli, te je na njima, došlo do nestanka poljoprivrede.

Preživjela bugarska naselja su kasnije obnovila i postala središta trgovine i obvrta u Zlatnoj Hordi.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Tatar Encyclopedia. Kazan: Tatarstan Republic Academy of Sciences Institution of the Tatar Encyclopaedia. 2002.
  2. Vikings in the East, Amazing Eyewitness Accounts