Mars Reconnaissance Orbiter

Izvor: Wikipedia
Mars Reconnaissance Orbiter
Mars Reconnaissance Orbiter.jpg
Ilsutracija Mars Reconnaissance Orbiter-a u niskoj eliptičnoj orbiti oko Marsa
Organizacija NASA
Tip misije Orbiter
Satelit od Marsa
Datum ulaska u orbitu 10. 3. 2006.
Datum lansiranja 12. 8. 2005.
Trajanje misije 6 godina
NSSDC ID 2005-029A
Internet sjedište ((en)) Mars Reconnaissance Orbiter
Masa 2180 kg sa gorivom
Napajanje Dvije solarne ploče, 2000 W
Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi

Mars Reconnaissance Orbiter je letjelica namijenjena za istraživanje Marsa. Ulaskom u orbitu oko Marsa u ožujku 2006., letjelica je postala njegov 4. umjetni satelit. MRO je istražila područja za slijetanje rovera i letjelica na Mars: Phoenix i Mars Science Laboratory

Putovanje[uredi - уреди]

Lansirana 12. augusta 2005. godine raketom Atlas V-401. Letjelica je do Marsa došla za 7,5 mjeseci nakon 4 korekcije putanje, tj. u martu 2006. godine. 6 motora je moralo gorjeti 27 minuta da bi smanjili brzinu od 10450 km/h na 6800 km/h. Letjelica je ušla u jako eliptičnu orbitu najbližu Marsu na 300km, a najudaljeniju od Marsa 45.000km. Kasnije je tačka gdje je najudaljenija od Marsa smanjena na 450 km, a oko njega obilazi svakih 35 sati. Za smanjenje brzine korištena je metoda aerobrakinga.

Instrumenti[uredi - уреди]

Cilj MRO-a je potraga vode na Marsu i istraživanje tla. Na sebi nosi 6 naučnih instrumenata.

Kamere-HiRISE - Kamera visoke rezolucije, CTX - Konteksna kamera, MARCI - Kamera u boji

Spektrometri - Spektrometar za skupljanje podataka o Marsu

Radiometar - MCS (Mars Climate Sounder)

Radar - SHARAD (Shallow radar

Gravity Field Investigation Package - paket za istraživanje gravitacionog polja

Atmospheric Structure Investigation Accelerometers - istraživanje strukture atmosfere

Electra UHF Communications and Navigation Package - navigacijski paket

Optical Navigation Camera - optička kamera za navigaciju

Ka-band Telecommunications Experiment Package - telekomunikacijski paket

Energija[uredi - уреди]

MRO antena

MRO dobiva energiju iz dviju solarnih ploča od kojih svaka ima 11 kvadratnih metara. Svaka se može pomicati gore-dole, lijevo-desno. Spojene daju napon od 32 V, a svaka od njih pretvori 26% Sunčeve energije u električnu. Za skladištenje energije se koriste dvije nikl-hidridne baterije. Također je kompjuter na MRO-u otporan u slučaju Sunčevih baklja.

Telekomunikacije[uredi - уреди]

Za "razgovor" letjelice i kontrole misije se koristi velika antena sa dva pojačala. Postoje još dvije manje antene za hitne slučajeve.

Motori[uredi - уреди]

Letjelica ima 1187 kg goriva, a čak 70 % se iskoristilo za ulazak u orbitu oko Marsa. Sonda ima 20 raketnih potisnika.

  • 6 velikih - zajedno stvaraju potisak od 1020 N
  • 6 srednjih - vrše korekcije putanje - svaki stvara 22 N potiska
  • 8 malih - vrše kontrolu visine - jedan stvara 0,9 N potiska

Vanjske veze[uredi - уреди]