Mars Express

Izvor: Wikipedia
Mars Express
Mars-express-volcanoes-sm.jpg
Mars Express iznad marsovih vulkana (ilustracija)
Organizacija ESA
Tip misije Orbiter
Sletač (Beagle 2)
Satelit od Marsa
Datum ulaska u orbitu 25. 12. 2003.
Datum lansiranja 2. 6. 2003
Raketa nosač Soyuz/Fregat
NSSDC ID 2003-022A
Internet sjedište ((en)) ESA Mars Express project (službene stranice)
Masa 1123 (666 + 457 goriva) kg
Napajanje 460 W (Mars)
Orbitalni elementi
Inklinacija 86.3º
Apoapsis 10,107 km
Periapsis 298 km
Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi

Letjelica Mars Express lansirana je 2. juna 2003. godine uz pomoć rakete Sojuz-Fregat i pri lansiranju je imala masu od 1223 kg. Primarna misija završila je 30. novembra 2005. godine.

Na sebi nosi 7 naučnih instrumenata, a uz toprevozio je sondu Beagle 2, koja je nestala na površini Marsa. Mars Express ima dimenzije od 1,5 x 1,8 x 1,4 metara, a solarne ploče zauzimaju 11,4 .

Orbita[uredi - уреди]

Dok je putovao prema Marsu, sistem za praćenje položaja je pratio Mars Express tokom cijelog puta. Također su se dogodile korakcije putanje da bi sonda mogla stići do Marsa. Korekcije putanje su se radile s 2 ili više motora koji proizvode potisak od 10 njutna.

Kada je Mars Express došao do Marsa oko njega je kružio pod nagibom od 86,3 stepeni u odnosu na ekvator, i napravio je jedan krug za 6 sati 43 minute. Putovao je u jako eliptičnoj orbiti: najbliži mu je bio na 258 km, a najviše se udaljio od njega na 11 560 km.

Antene MARSIS[uredi - уреди]

Mars Express je nosio u sebi 3 antene za istraživanje Marsa ispod površine. Prva od njih, i najveća, se trebala prva otvoriti, pa su zatim naučnici čekali potvrdu je li se prva antena otvorila do kraja jer ako se prva antena nije otvorila do kraja, a počnu se otvarati druge dvije antene, cijeli eksperiment je mogao propasti. Srećom prva antena se otvorila i Mars Express je mogao početi istraživanje Marsa.

Kontrola temperature[uredi - уреди]

Neki dijelovi letjelice i neki instrumenti moraju održavati temperaturu, a neki instrumenti stalno biti ohlađeni, kako bi ispravno izvodili operacije. U unutrašnjosti Mars Expressa je temperatura stalno 10-20°C i za većinu instrumenata mora biti održavana ta temperatura. Ali ima i dijelova koji moraju biti ohlađeni na –180°C kao npr. PFS i OMEGA, detektori infracrvenog zračenja. To se radi tako da se višak temperature zrači u Svemir (koji je na temperaturi od oko -270°C).

Solarne ploče[uredi - уреди]

Solarne ploče zauzimaju prostor od 11 kvadratnih metara i postavljene su tako da se mogu pomicati naprijed-nazad da bi uhvatile što više Sunčeve svjetlosti. Kada je Mars najviše udaljen od Sunca, one proizvode 650 W električne energije, što je više nego i dovoljno za izvođenje eksperimenata i drugih operacija.

Komunikacijski sistem[uredi - уреди]

Low Gain antena[uredi - уреди]

U prečniku ima 40 cm i koristila se na početku putovanja kada je letjelica bila blizu Zemlje.

High Gain antena[uredi - уреди]

Ima prečnik od 1,8 metara i koristi se za komunikaciju između Zemlje i Mars Expressa na većim udaljenostima.

UHF antena[uredi - уреди]

Trebala se koristiti za prikupljanje podataka sa sonde Beagle 2.

Naučni instrumenti[uredi - уреди]

ASPERA (Energetic Neutral Atoms Analyzer) – analizira kako solarni vjetar utječe na Marsovu atmosferu.

The Beagle 2 Lander – konstruisan da prikuplja podatke o mogućem prošlom ili sadašnjem životu na Marsu:

  • HRSC (High/Super Resolution Stereo Color Imager) – uzima detaljne slike Marsove površine;
  • MaRS (Radio Science Experiment) – prikuplja podatke o tlu i atmosferi;
  • MARSIS (Subsurface Sounding Radar/Altimeter) – traži vodu na Marsu;
  • OMEGA (IR Mineralogical Mapping Spectrometer) – mape sastava tla;
  • PFS (Planetary Fourier Spectrometer) – proučava sastav atmosfere;
  • SPICAM (UV and IR Atmospheric Spectrometer) – ultraljubičasti i infracrveni atmosferski spektrometar

Vanjski linkovi[uredi - уреди]