Mario Beusan
Mario Beusan (Zagreb, 25. lipnja 1944. – Zagreb, 5. veljače 2022.), bio je hrvatski arhitekt i dizajner. Pretežito se bavio interijerom i oblikovanjem izložaba.
Životopis[uredi | uredi kod]
Obrazovanje[uredi | uredi kod]
U Zagrebu je završio gimnaziju. Skoro cijelu gimnaziju je sanjario da će upisati Likovnu akademiju, no roditelji su ga uvjeravali da arhitektura objedinjuje i likovnost i funkcionalnost.[1] Godine 1974. je diplomirao, a zatim i magistrirao (1989. godine) na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za vrijeme studija radio je u Zavodu za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u grupi profesora Miroslava Begovića kao projektant suradnik. Nakon diplomiranja zaposlio se na Arhitektonskom fakultetu kao asistent, gdje kasnije postaje docentom (1999. godine) i izvanrednim profesorom. Naslov njegova magistarskog rada je: "Prilog istraživanju dvoraca i kurija Hrvatskog zagorja, efikasnija zaštita i turizam". Godine 1998. odobren mu je naslov doktorske disertacije "Feudalna arhitektura Hrvatskog zagorja u funkciji razvoja kulturnog turizma".[2]
Djelatnost[uredi | uredi kod]
Uz pedagošku i znanstvenu djelatnost sustavno se bavio projektantskim radom, najviše adaptacijama i interijerima koje karakterizira čistoća prostorne koncepcije, profinjenost i suzdržanost oblikovanja, što je glavno obilježje njegovog umjetničkog rukopisa. Među tim projektima ističu se: uređenje dvorišne zgrade i dvorane Matice hrvatske, kabineti znanstvenika u Institutu za medicinska istraživanja, knjižara Tamaris, Rektorat Sveučilišta - sve u Zagrebu te upravna zgrada Muzeja u Županji.[3]
Od 1973. godine bavio se oblikovanjem izložbi te je do 2020. godine projektirao 248 izložbi i 36 stalnih muzejskih postava.[4] Ostvario je niz zapaženih izložbenih projekata u najuglednijim galerijama i muzejima u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Belgiji, Slovačkoj, Finskoj, Italiji, Litvi, Srbiji, Kini, Irskoj i Crnoj Gori, u Zagrebu u Umjetničkom paviljonu, Klovićevim dvorima, Muzeju Mimara, Domu hrvatskih likovnih umjetnika, Gliptoteci HAZU-a, Muzeju za umjetnost i obrt, Hrvatskom povijesnom muzeju, Grafičkom kabinetu HAZU-a, Arheološkom muzeju te u Muzeju Slavonije u Osijeku, Muzeju grada Siska, Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Arheološkom muzeju u Zadru. Njegove zapažene izložbe ostvarene su i u Narodnom muzeju u Ljubljani, Pokrajinskom muzeju u Celju, Palači UNESCO-a u Parizu, Vijeću Europe u Strasbourgu, Donauschwäbisches Zentralmuseum u Ulmu, Savario Museum u Szombathelyju. Izložbama koje je postavio posvetio je knjigu Arhitektura izložbe zbog kojih je i dobio nagradu Likovnog razreda HAZU za ciklus arhitektonskih muzejskih izložbenih postava koje je radio od 2015. do 2019. godine.[5]
Sudjelovao je na znanstvenim skupovima te objavio znanstvene i stručne radove u časopisima. Autor je radova iz područja arhitekture i umjetničkog oblikovanja emajla. Njegovi su radovi u emajlu bili izloženi na svjetskim izložbama u Limogesu, Coburgu, Lavalu, Los Angelesu te Tokiju). Godine 1982. nagrađen je na 6. međunarodnom bijenalu emajla u Limogesu.[4]
Predavao je predmete: Projektiranje VIII, Interijer, vodio arhitektonske i urbanističke radionice te je uveo novi predmet Materijali i uređaji u interijeru. Autor je brojnih znanstvenih radova koji se tiču područja zaštite i reanimacije feudalne graditeljske baštine.
U svome radu teži humanističkim usmjerenjima, a posebnu radost nalazi u istraživanju tijekova hrvatske kulturne, povijesne i graditeljske baštine. Za osobite zasluge u kulturi primio je 1998. odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Bio je predsjednik Umjetničkog savjeta ULUPUH-a.[6]
Svoj umjetnički rad predstavio je izložbom „Mario Beusan: Arhitektura izložbe – na tragu hermeneutičkog diskursa“ u Gliptoteci HAZU.[7]
Umro je u Zagrebu 5. veljače 2022. godine.[6]
Odabrane izložbe[uredi | uredi kod]
- „Rano kršćanstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj“, Arheološki muzej u Zagrebu, 1994. godine
- „Znanost u Hrvata“, Klovićevi dvori, Zagreb, 1996. godine
- „Koncept“, međunarodna izložba fotografije, Umjetnički paviljon, Zagreb, 1996. godine
- „Muzeopis“, izložba o 150-oj obljetnici Narodnog muzeja u Zagrebu, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 1996. godine
- „Kartografi, geognostičke projekcije za 21. stoljeće“, međunarodna izložba, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 1997. godine
- „Od golubice do mira“, Ministarstvo kulture RH, palača UNESCO-a, Pariz, 1997. godine
- „Slava Saboru“, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 1997. godine
- „Ivan Meštrović – likovi i prizori iz Danteova Pakla“, Gliptoteka HAZU, Zagreb, 2003. godine
Priznanja i nagrade[uredi | uredi kod]
- Nagrada osvojena na „VI. Biennale internationale de l’art de l’émail“ u Limogesu 1982. godine
- Medalja Grada Zagreba i priznanje predsjednika RH Stjepana Mesića za stalni postav Hrvatskog školskog muzeja, 2000. godina
- Velika nagrada za životno djelo ULUPUH-a, 2005. godine
- Nagrada „Bernardo Bernardi“ Udruženja hrvatskih arhitekata za najuspješnije arhitektonsko ostvarenje u području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja, 2007. godine
- Biskupska medalja za poseban doprinos uređenju zgrade, za koncepciju i trajni postav Dijecezanskog muzeja Požeške biskupije, Požega, 2016. godine
Za osobite zasluge u kulturi primio je 1998. godine odlikovanje Reda Danice s likom Marka Marulića,[2] te Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj u području likovnih umjetnosti za 2019. godinu.[8]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Sonja Braut (2020-07-08). INTERVJU Životni put Marija Beusana, od nesuđenog slikara do arhitekta, dizajnera nakita i strastvenog zalagatelja za očuvanje hrvatske kulturne baštine.
- ↑ 2,0 2,1 Mario Beusan, Af.
- ↑ Vid Barić / Hina (2022-02-07). Preminuo je arhitekt Mario Beusan.
- ↑ 4,0 4,1 Lada Novak Starčević (2022-02-06). IN MEMORIAM Preminuo Mario Beusan, arhitekt i umjetnik čija je životna strast bila izrada nakita u emajlu.
- ↑ Preminuo je Mario Beusan (1944. - 2022.).
- ↑ 6,0 6,1 Vid Barić / Hina (2022-02-07). Preminuo je arhitekt Mario Beusan.
- ↑ Snješka Knežević (2004). Mario Beusan: arhitektura izložbe - na tragu hermeneutičkog diskursa.
- ↑ Dobitnici nagrade HAZU za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u 2019. (2020-06-05).
