Kotar

Izvor: Wikipedia

Kotar (lat. processus) naziv je za teritorijalnu upravnu jedinicu manju od županije, a veću od općine. Kotarevi su kroz povijest bili oblik teritorijalnog ustroja na području Hrvatske i bivše Jugoslavije

Prije 1918.[uredi - уреди]

U 15. stoljeću postojali su "desetinski kotarevi", nazvani tako jer se po njima obavljalo prikupljanje desetine u feudalnom sustavu, o čemu postoje i registri.

Na području Vojne krajine krajem 18. stoljeća postojalo je pet kotareva: Banatski, Brodski, Gradiški, Ličko-otočački i Ogulinsko-slunjski. U banskoj Hrvatskoj kotarevi se stvaraju nakon ukinuća kmetstva 1848. U Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, nakon povratka Vojne krajine (1881), vladinom su uredbom od 30. VI. 1886. sve županije podijeljene na kotareve (dotad su ponegdje postojale podžupanije). Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo imalo je 1914. 70 kotareva. Ti su se kotarevi dijelili na okruge (lat. districtus), a okruzi na općine (lat. communitates ili iudicatus). Sličan je teritorijalni ustroj postojao i na područu Ugarskog kraljevstva koje je 1914. imalo 442 kotara (mađ. járás; u današnjoj Mađarskoj: kistérség). I Dalmacija pod austrijskom vlašću bila je podijeljena na kotareve.

1918-1991.[uredi - уреди]

Podjela na kotareve ostat će i unutar Kraljevine Jugoslavije (tom hrvatskom nazivu odgovarao je srpski naziv srez) te kasnije u drugoj Jugoslaviji. Kotarevi su ukidani postupno. Prvo ih je ukinula Narodna Republika Crna Gora, zatim Autonomna Kosovsko-metohijska Oblast, a onda je smanjen njihov broj u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini. Kotarevi su najvećim dijelom ukidani od 1963. do 1967. godine. To se dogodilo zato što je razvojem društva općina bila predviđena za glavni oblik političko-teritorijalne organizacije. Međutim, kotare su ubrzo zamijenile zajednice općina.

U samostalnoj Hrvatskoj[uredi - уреди]

U samostalnoj Republici Hrvatskoj prvi je Ustav odredio kako jedinice lokalne samouprave mogu, u skladu sa zakonom, biti općina i kotar ili grad.

Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj utemeljena su samo dva kotara: Kotar Glina u sastavu Sisačko-moslavačke i Kotar Knin u sastavu tada postojeće Županije Zadarsko-Kninske. Ta dva kotara, zbog okupacije i neprihvaćanja dogovora o mirnom uklopljavanju područja općina koje su bile njihov sastavni dio, nikad nisu zaživjela. Ipak, značajno je zapisati i objasniti kako je Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, a Ustavni zakon ima snagu Ustava samoga, predviđeno postojanje pravnog instituta kotara (područja) s posebnim samoupravnim (autonomnim) položajem. Također je određan i naziv kotara koji je prema navedenom Ustavnom zakonu trebao biti autonomni kotar. Tako bi postojali Autonomni kotar Glina i Autonomni kotar Knin.

Prestali su postojati 11. V. 2000. donošenjem Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnoga zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, a kao dio županija prestali su postojati 7. II. 1997.

Sadašnji hrvatski Ustav ne poznaje kotar kao mogućnost upravno-prostornoga ustroja.

Vidi još[uredi - уреди]

Zakoni korišteni kao izvori[uredi - уреди]

  • Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 65/91, 70/91, 27/92, 34/92 - pročišćeni tekst, 68/95, 46/00, 51/00, 105/00 - pročišćeni tekst).
  • Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 90/92, 2/93, 58/93, 90/93, 10/94, 29/94)
  • Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 10/97, 124/97, 68/98, 22/99, 117/99, 128/99, 44/00, 129/00, 92/01, 79/02, 83/02, 25/03, 107/03, 175/03, 86/06)

Ostali izvori[uredi - уреди]

  • Ivo Krbek: Pravo javne uprave FNRJ, Birozavod, Zagreb, 1960.
  • Opća enciklopedija, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1978.
  • Zdravko Tomac: Općina u političkom sistemu, Zagreb, 1987.
  • Zlatko Herkov: Općinski proračuni u teoriji i praksi, Zagreb, 1945.