Cesária Évora

Izvor: Wikipedia
Cesária Évora
Cesária Évora 2009.jpg
Opće informacije
Rođenje 27. august 1941.
Smrt 17. decembar 2011
Zanimanje pjevačica
Žanr(ovi) Morna, Coladeira (Folk, World Music)
Djelatni period 1957. - 2011.
Diskografska kuća Lusáfrica, Columbia, RCA
Web stranica
službene stranice

Cesária Évora (Mindelo, 27. august 1941. - Mindelo, 17. decembar 2011.[1]) bila je najpoznatija zelenortska pjevačica i simbol world muzike posljednih godina 20. vijeka.

Biografija[uredi - уреди]

Cesária je rođena u lučkom gradu Mindelu na zelenortskom otoku São Vicente, u brojnoj i siromašnoj porodici.[2] Otac joj je umro kad je imala sedam godina, tako da ju je majka dala u sirotište, jer je nije mogla uzdržavati, tu je počela pjevati u zboru i dobila poduke iz muzike.

Cesária je počela nastupati kao pjevačica po lokalnim barovima još kao maloljetnica sa šesnaest godina, Cize kako su je prijatelji zvali[2], imala je velik krug prijatelja muzičara, među kojima je bio B. Leza ili Beléza (pravim imenom Francisco Xavier da Cruz), koji je bio odličan kompozitor (većinu pjesama sa njenog prvog albuma komponirao je on) i jedan od stvaraoca posebnog zelenotorskog muzičkog stila - morna. To je bila mješavina vrlo različitih uticaja; od portugalskog fada (zvuci cavaquinha portugalska mini gitara, violina i klarineta u pozadini), - do ritmova obližnje Afrike kao i dalekog Brazila. Cesária je ubrzo postala lokalna kraljica morne, ali to nimalo nije utjecalo na njen materijalni status, jer su joj nastupi po lokalnim barovima i hotelima donosili malo, tek toliko da preživi.

Nakon što je njena domovina 1975 postala nezavisna, počela je teška ekonomska kriza, jer portugalski brodovi više nisu koristili zelenortske luke, pa su barovi opustjeli. Cesária je vidjela da se od pjevanja više neda živjeti pa je digla ruke od muzike i slijedećih se deset godina posvetila svojoj porodici, živjevši kao obična domaćica. To su bile teške crne godine za nju, - kad se i propila.

Lokalni muzičar i portugalski impresario Bana (pravim imenom Adriano Gonçalves), nagovorio ju je da se vrati pjevanju, uz njegovu pomoć u organizaciji udruženja za ženska prava otišla je na turneju po Portugalu. Тamo je solidno primljena, ali nitko nije pokazao interes da joj snimi ploču [2]- tako da je i nadalje ostala nepoznata izvan domovine.

Kuća Cesárie Évore u ulici Fernando Ferreira Fortes u rodnom gradu Mindelu

Francuski muzičar José Da Silva (porijeklom iz Zelenortske Republike) јe nagovorio da ode u Pariz i tamo pokuša napraviti internacionalnu karijeru i proboj u svijet pop muzike. Iako je tad imala punih 47 godina, i fizički izgled koji joj više uopće nije išao u prlilog (gadno se udebljala) Cesária je znala da nema što izgubiti i prihvatila je izazov i otišla. U Parizu je 1988 snimila album - La Diva Aux Pieds Nus (Bosonoga diva)[1], pjesma Sodad sa tog albuma -postala je hit #1 u Francuskoj (prva ne francuska pjesma na #1). Cesária je oborila s nogu francusku publiku, svojim scenskim nastupom (koji je bio potpuno običan - bez ikakvih artificijelnih elektronskih i kompjutorskih novotarija) i svojim izgledom - koji je bio potpuna suprotnost od onog kako je dotad publika naučila. Ona je uzgledala kao obična ostarjela sluškinja iz kuhinje - jedina ekstravagancija bilo je to da je nastupala bosa, - ali tako većina njezinih sunarodnjikinja proživi čitav život, jer nema za cipele. Njen izgled zapravo i nije bio bitan kod njezinih nastupa, već njen sjetni glas koji je obarao s nogu publiku širom svijeta - koja nije ni znala o čemu pjeva (o samoći i rastancima), ali je osjećala da su to duboke emocije.

Nakon albuma Miss Perfumado kojeg je snimila 1992. Cesária Évora postala je internacionalna zvijezda world muzike, od tad su joj pjesme ušle na top liste brojnih zemalja, a njezini koncerti postali su sigurna prilika za dobru zaradu gdje god da su organizirani. Njena karijera od tad je išla uzlaznim putem

Cesária Évora je 2004. godine dobila nagradu Grammy za najbolji World Music album. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy odlikovao ju je ordenom Legije časti 2009.[1] Nakon serije napornih turneja doživjela je srčani udar 10. maja 2011. u Lisabonu, nakon liječenja njezin agent objavio je u septembru 2011. da se Évora povlači sa scene. Ni to joj nije pomoglo, nedugo iza toga umrla je od zatajenja rada srca 17. 12. 2011. u rodnom gradu.[1]

Diskografija[uredi - уреди]

Singl ploče[uredi - уреди]

  • Mornas de Cabo-Verde & Oriondino (C. Évora & Conjunto) (1965.)
  • Sodade (1992.)
  • Bondade E Maldade (2004.)

Albumi[uredi - уреди]

  • La Diva aux pieds nus (1988.)
  • Distino di Belita (1990.)
  • Mal Azul (1991.)
  • Miss Perfumado (1992.)
  • Sodade, Les Plus Belles Mornas De Cesaria (1994.)
  • Cesaria (1995.)
  • Cabo Verde (1997.)
  • Café Atlântico (1999.)
  • São Vicente de Longe (2001.)
  • Cesária Evora Anthology (2002.)
  • Live in Paris (2002., DVD izdanje)
  • Voz D'amor (2003.)
  • Club Sodade - Cesaria Evora by... (2003.)

Bilješke[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 "Morreu Cesária Évora, a diva que levou Cabo Verde ao mundo " (portugalski). PÚBLICO Comunicação Social SA. http://www.publico.pt/Cultura/morreu-cesaria-evora-1525468. pristupljeno 17. 12. 2011. 
  2. 2.0 2.1 2.2 "Biography And Music Of The "BareFoot Diva", *Cesaria Evora*" (engleski). John Matthew Mark Pinto. http://capeverde-islands.com/CesariaBio.html. pristupljeno 17. 12. 2011. 

Vanjske veze[uredi - уреди]