Coordinates: 47°29′46″N 19°02′23″E / 47.49611°N 19.03972°E / 47.49611; 19.03972

Budimska palača

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Budimski dvorac)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

47°29′46″N 19°02′23″E / 47.49611°N 19.03972°E / 47.49611; 19.03972

Obala Dunava, Budimska palača i Andraševa avenija u Budimpešti
Svjetska baštinaUNESCO
 Mađarska
Registriran:1987. (11. zasjedanje) prošireno 2002.
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:ii, iv
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO
Budimska palača iz zraka

Budimska palača (mađarski: Budai Vár, turski: Budin Kalesi, slovački: Budínsky hrad) je dvorski kompleks mađarskih kraljeva u Budimpešti, čiji prvi dijelovi potječu iz 1265. godine. U prošlosti je također bio poznat kao Kraljevska palača (mađarski: Királyi-palota) i Kraljevski dvorac (Királyi Vár). Nalazi se na južnom vrhu Dvorskog brda i okružen je dijelom grada koji je poznat kao Dvorski distrikt (Várnegyed) koji je poznat po svojim stambenim i javnim građevinama iz srednjeg vjeka, baroka i 19. stoljeća. Preko svoje uspinjače, a potom Visećim mostom Szécheny, palača je spojena s trgom Adama Clarka na drugoj strani Dunava.

U palači se nalazi Mađarska nacionalna galerija, Muzej povijesti Budimpešte, te zatvorena dvorišta i terasa koja ga povezuje s Ribarskim bastionom, terasa s koje se pruža pogled preko Dunava na povijesno središte Budimpešte.

Budimska palača s okolicom, obala Dunava, Andraševa avenija (Andrássy út) s Trgom heroja (Hősök tere) i Milenijska podzemna željeznica (najstarija u Europi) UNESCO-va su svjetska baština u Budimpešti.

Povijest[uredi | uredi kod]

Srednjovjekovno dvorište
Kraljevska kapela

Stari grad (burg) je dao izgraditi kralj Bela IV. od 1247. do 1265. godine. Car Žigmund Luksemburški ga je dao znatno proširiti i urediti, te je postao tada najveća gotička palača na svijetu. Nakon Mohačke bitke, veliki dio Mađarskog kraljevstva je postao dijelom Osmanskog Carstva, pa tako i Budim. Tokom turske okupacije palača je služila kao vojna baraka, oružarnica i štala, te je jako propala. Godine 1686. palača je uništena, a ostale zgrade kompleksa su se urušile ili su izgorjele.

Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva, dao je na njegovom mjestu izgraditi malu baroknu palaču 1715. godine. Godine 1748. kraljević Antal Grasalković ju je dao proširiti i Nova kraljevska palača je postala simbolom mira i prijateljstva Habsburške dinastije i Mađara.

Dana 4. svibnja 1849. Arthur Görgeyho je s mađarskom revolucionarnom vojskom osvojio Budimsku palaču, ali su ga usprkos herojskom otporu budimski kraljevski vojnici ubili, pri čemu su zapalili i Budimsku palaču.

Fontana Matije Korvina
Dvorana za bal 1894.

Palača je kasnije obnovljena od 1850. do 1856. godine, a 1867. odigrala je važnu ulogu pri krunidbi austrijskog cara Franje Josipa I. Posljednjih desetljeća 19. stoljeća Mađarska autonomna vlada je otpočela obnovu palače koja je trebala postati kraljevskom rezidencijom po uzoru na druge europske velike dvorske komplekse. Od 1875. do 1912. godine, profesor i član mađarske Akademije znanosti, Alajos Hauszmann, uvelike je promijenio topografiju lokaliteta. Kraljevsku rezidenciju smatrali su najvažnijom mađarskom građevinom na početku 20. stoljeća. Nakon Prvog svjetskog rata, Budimska palača je postala rezidencijom mađarskog regenta, Miklósa Horthyja, sve do kraja Drugog svjetskog rata. Tokom Opsade Budimpešte (29. prosinac 1944. - 13. siječnja 1945.), bila je posljednje uporište Sila Osovine i strašno je oštećena tokom njegovog osvajanja.

Uspinjača palače s pogledom na viseći most Szécheny i Budimpeštu preko Dunava

Za vrijeme komunizma palača je bio napuštena, pretvorena u muzej i propadala je. Obnavljan je više puta, izvana 1966., a iznutra 1980. godine. Godine 1987. zajedno s drugim spomenicima u Budimpešti upisana je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Godine 2006. UNESCO-v odbor je zaključio kako mu treba hitna obnova, osobito kupole.

Odlike[uredi | uredi kod]

Malo je podataka o izgledu palače iz srednjeg vijeka i baroka. Novi objekt se sastoji od 200 metara duge serije prostorija (samo Versajska palača ima dužu seriju prostorija) od kojih su najvažnije:

  • Srednjovjekovno zdanje čine prostorije otkrivene ispod kompleksa prilikom obnove 1958.-62. godine. Kraljevska kapela i nadsvođena galerija samo su neke prostorije nekad najveće gotičke palače danas čine Muzej povijesti Budimpešte (zgrada "E").
  • Kapela sv. Zigismunda ili Dvorska kapela (Szent Zsigmond-kápolna, Vártemplom) na zapadnom dijelu palače, nema fasadu već samo ulaz iz lavljeg dvorišta. Ima barokni tlocrt violine iz 1769. godine, a od uništenja od 1957. služi kao izložbeni prostor.
  • Kraljevska kripta (Nádori kripta) se nalazi ispod Dvorske kapele, a u njoj su urešeni sarkofazi kraljeva Habsburgške dinastije od 1820. do 1927. godine. Bogato je ukrašena i oslikana djelima najboljih umjentika 19. stoljeća.
  • Dvorana za bal (Nagyterem) na prvom katu u baroknom stilu s gotičkim oltarom.
  • Velika dvorana za bal (Nagy bálterem) se nalazi u srednjem dijelu sjevrnog krila i najraskošnija je prostorija palače. Arhitekt Hauszmann je dizajnirao prostoriju visoku dva kata s velikim staklenim svodom, renesansnim ukrasima na zidovima s kolosalnim parom kipova Atlasa iz 1897. godine.
  • Habsburška soba (Habsburg terem) je bila bogato ukrašena barokna prostorija koju su komunisti uništili 1950-ih zbog političkih razloga.
    Skulpture "Rata i Mira" uokviruju ulaz u Muzej povijesti Budmpešte
  • Mađarska nacionalna galerija zauzima brojne prostorije u palači, a sadrži kolekciju umjetnina iz svih razdoblja mađarske povijesti od srednjeg vijeka do konca komunizma. Pdijeljena je na: srednjovjekovne i renesansne kamene skulpture, gotičke drvene skulpture, kasnogotički oltar (u Dvorani za bal), renesansne i barokne slike, umjetnost 19. i 20. stoljeća i suvremena umjetnost od kojih su najznamenitija djela slikara kao što su Mihály Munkácsy i László Paál.[1]

Od umjetničkih djela najznamenitiji su:

  • Kužni pil SvetogTrojstva
  • Matijina fontana (Mátyás-kút) u zapadnom dvorištu palače s prikazom kralja Matije Korvina sa skupinom lovaca u lovu na jelene (Alajos Stróbl).
  • Konjanička skulptura Eugena Savojskog na Dunavskoj terasi je neobarokno djelo Józsefa Róna iz 1900. godine.
  • Krotitelj konja je skulptura Panonskog krotitelja konja iz 1901. (György Vastagh).
  • Turul ptica se nalazi na neobaroknom postolju iz 1905. godine.

Bilješke[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]