Arte Povera

Izvor: Wikipedia
Mario Merz, Igloo di pietra, 1982.

Arte Povera (siromašna umjetnost) je umjetnički pokret moderne umjetnosti. Pojam Arte Povera uvodi kritičar Germano Celant 1967. godine za grupu italijanskih umjetnika koji su počeli djelovati kasnih 1960-ih.

Djela art povera su prostorne umjetničke instalacije sastavljene od elemenata "siromašnih" i svakodnevnih materijala kao što su zemlja, drvo, staklo, kamenja, željeza, novina i sličnih materijala. Upotreba svakodnevnih, jeftinih i jedostavnih materijala je i protest protiv komercijalizacije umjetnosti. Umjetnici pokušavaju razbiti dihotomiju između umjetnosti i života, na taj način da koriste trivijalne i uglavnom neupadljive materijale neke zatečene situacije, da bi na ovoj nezapaženoj realnosti naznačili promjenu u izgledu do koje dolazi kada kreativan plan izmjeni uslove jedne situacije i odredi ih na nov način.

Michelangelo Pistoletto je jedan od najpoznatijih predstavnika ovog pokreta. Počevši od 1962. godine, Pistoletto slika na ogledalima da bi povezao nepomičnost slike sa stalno promjenljivom stvarnosti u kojoj se djelo nalazi. Ovim se stvara fizička interakcija između umjetničkog djela i njegova posmatrača. Kasnih šezdesetih Pistoletto suprostavlja naizgled nepovezane predmete, kombinujući klasične i savremene karakteristike. Kod djela Venere dronjaka Pistoletto stvara snažan kontrast između antičkog kiparstva i vedro obojenih krpa.

U arte poveru umjetnici se nisu ograničili na zapadnu civilizaciju, od 1968. godine, na primjer, Mario Merz radi svoje poznate igloe (Double Igloo, What's to be done i dr.), pozivajući se na nomade, kojim se divio jer su se dobro prilagodili svojoj sredini. Merz gradi igloe iz obilja tehnoloških i prirodnih materijala, uključujuću metal, staklo, vosak, zemlju i drvo. Ovaj eklekticizam u stvari naglašava bitnu razliku između homogenih tradicionalnih kultura i pluralističke moderne.

Najpoznatiji umjetnici[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

  • Mali leksikon umetnosti 20. veka, Beograd, 1974.

Vanjski linkovi[uredi - уреди]