Andrea Dandolo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Andrea Dandolo
Portret Andrea Dandola
Mletački dužd
Vladavina 1343. - 1354.
Prethodnik Bartolomeo Gradenigo
Nasljednik Marin Falier
Rođenje 1306. [1]
Venecija, Mletačka Republika
Smrt 1354. [1]
Venecija, Mletačka Republika

Andrea Dandolo (1306., Venecija - 1354., Venecija), bio je 54. mletački dužd koji je vladao punih 11 godina, od 1343. do svoje smrti.[2]

Biografija[uredi | uredi kod]

Andrea je bio iz poznate i uticajne aristokratske porodice Dandolo iz koje su već bila tri dužda.[1]

Političku karijeru počeo je graditi kao 22-godišnji mladić, kad je 1328. izabran za prokuratora Bazilike sv. Marka, institucije iz koje su se birali najviši funkcioneri Mletačke Republike.[1] Nakon tog je izabran za podestu Trsta 1333., a od 1336. bio je izabran za providura (visokog administratora Mletačke Republike). Za dužda je izabran 4. januara 1343.[1]

Izgleda da se u svom vladanju inspirirao primjerom Enrica Dandola, osnivača njihove porodične dinastije, pa se i on pored politike, nije ustručavao akcija u bitkama, ali se pored toga bavio i pisanjem, te u svemu tome pokazao i talent. Njegovu vladavinu obilježio je dugi i krvavi rat sa rivalskom Republikom Genovom, u kom je pasionirano sudjelovao i beskonačno ga produžujući, čak i onda kad se mogao sklopiti mir.[1]

Andrea Dandolo je bio osobito zaslužan za reorganizaciju mletačkog pravosuđa, ali i za prikupljanje najstarijih mletačkih dokumenata i osnivanje venecijanskog arhiva (Liber Albus i Liber Blancus). On se također bavio i historijom, napisao je romansiranu i ne baš osobito pouzdanu historiju Venecije do 1280.[1]Cronaca.

Prethodnik:
Bartolomeo Gradenigo

Mletački dužd
(1343. - 1354.)
Nasljednik:
Marin Falier

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Dàndolo, Andrea (talijanski). Treccani. Pristupljeno 02. 12. 2013. 
  2. Doges of Venice (engleski). Tacitus. Pristupljeno 01. 12. 2013. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]