Dužd Venecije
Dužd Venecije (venecijanski: Doxe; italijanski: Doge; oba nizva od latinske riječi dux, "vojvoda"), je bio državni poglavar odnosno glavni magistrat Republike Venecije. Venecijanski duždevi su bili diživotno birani od strane gradske aristokracije, i to najčešće među gradskim starješinama koje se smatralo najiskusnijim i najlukavijim. Iako je dužd bila doživotna funkcija, njen nositelj nije bio monarh, s obzirom na republikansko uređenje Venecije; odnosno titula dužda bije bila nasljedna. Za dužda se koristila titula "Moj gospodar dužd" (Monsignor el Doxe), "Presvjetli knez" (Serenissimo Principe) ili "Njegova presvjetlost" (Sua Serenità).
Funkcija dužda je prvi put uvedena oko 700. a ispočetka nije bilo jasno da li je dužd bio samostalna funkcija, ili tek predstavnik bizantske vlasti. Podaci o izboru dužda datiraju iz 1172. kada ga je dužda biralo odbor od četrdeset ljudi prethodno odabranih od Velikog vijeća; kada je isto tijelo dalo istovjetan broj glasova (20) dvojici kandidata, 1229. godine uvedeno je pravilo da ih mora birati njih četrdeset jedan. Pravila uvedena 1268. nisu se mijenjala sve do 1797. i ukidanja Republike. Posljednji dužd je bio Ludovico Manin.
V. također [uredi - уреди]
Literatura [uredi - уреди]
- Apostolo Zeno, Compendio della storia Veneta, self-published, Venezia, 1847.
- WorldStatesmen-Italy
- A dramatic account of the ceremonies and procedures that accompanied the election of a doge is to be found in the Estoires de Venise of Martino da Canal (an English translation was published by Laura K. Morreale, Padua, UniPress 2009).
