Teodato Ipato

Izvor: Wikipedia

Teodato Ipato (također Diodato ili Deusdedit, latinski: Theodatus Ursus) bio je dužd Venecije nakon kraćeg interregnuma uzrokovanog smrću njegovog oca Orsoa Ipatoa 742. Njegovo prezime, u stvari, predstavlja bizantsku titulu hypatos. Teodato je premjestio sjedište venecijanske države iz Heraclee u Malamocco.

Godine 751. je bizantski Ravenski egzarhat pao pod vlast Langobarda te je tako Venecija postala posljednje bizantsko uporište na sjeveru Italije. Iste godine su Franci svrgnuli svog posljednjeg merovinškog kralja Hilderika III i na njegovo mjesto postavili Karolinga Pipina Malog, papinog saveznika i langobardskog neprijatelja. Venecija je u tom metežu postala de facto nezavisnom državom. Teodato, međutim, nije dugo uživao u tom statusu; godine 755. je svrgnut i oslijepljen od strane Galle Gaula, koji je uzurpirao njegovo vojvodsko prijestolje.

Izvori[uredi - уреди]

Prethodi:
Felicius Cornicola
Magister militum per Venetiae
739
Slijedi:
Iovianus Ceparius
Prethodi:
Iohannes Fabricius
Dux Venetiae
742–755
Slijedi:
Galla Lupanio