Pietro IV Candiano

Izvor: Wikipedia

Pietro IV Candiano (? - 976) bio je 22. (po tradiciji) ili 20. (historijski) dužd Venecije koji je vladao od 959. do smrti.

Bio je najstariji sin dužda Pietra III Candiana. Na vlast je došao nakon što ga je otac imenovao su-duždom; narod, koji se bojao da će gradom zavladati dinastija Candiano, je digao pobunu. Ona je smirena kada je mladi Pietro obećao kako će oca prognati izvan grada. Stari Pietro je neko vrijeme uz pomoć kralja Berengara II pokušao vratiti na vlast, ali ga je sin u tome na kraju spriječio.

Pietro je bio oženjen za izvjesnu Giovannu, s kojom je imao sina po imenu Vitale (koji će postati budući dužd) i neimovanu kćer koja je postala supruga budućeg dužda Tribuna Memmoa. Poslije se od nje razveo kako bi se mogao oženiti za Waldradu, langobardsku plemkinju i kćer spoletskog vojvode Huberta, odnosno rođaku rimsko-njemačkog cara Otona I. Ona mu je donijela bogati miraz koji je uključivao Treviso, Furlaniju i Ferraru, a s njome je imao sina po imenu Pietro.

Početak vladavine mu je obilježila zabrana trgovine robljem, koju je izglasala venecijanska narodna skupština u junu 960. Preko Waldrade je nastojao izgraditi savezništvo sa rimsko-njemačkim carevima, te je 2. decembra 967. ishodio niz izdašnih trgovačkih povlastica za venecijanske trgovce, ali i vlastitu porodicu. S druge strane ga je bizantski car Jovan I Cimiskije prisilio da zabrani trgovinu sa Saracenima 971.

Smrt Otona I je 973. Pietru oduzela glavnog vanjskog zaštitnika i oslabila njegov položaj. Zbog toga je 976. u Veneciji izbila pobuna prilikom koje su pobunjenici zapalili duždevu palaču. Tada su stradali Pietro i njegov sin, čiji su leševi bačeni u klaonicu prije nego što su propisno sahranjeni u crkvi Sant'Ilario. Novi dužd je postao Pietro I Orseolo, koji je zaštitio Waldradu i ostavio njene posjede nedirnute kako ne bi na sebe navukao bijes novog cara Otona II.


Literatura[uredi - уреди]

Političke funkcije
Prethodi:
Pietro III Candiano
dužd Venecije
959–976
Slijedi:
Pietro I Orseolo