Aleksandar Šapić
Aleksandar Šapić (rođen 1. juna 1978. u Beogradu) je srpski vaterpolista. Mnogi ga smatraju najboljim ofanzivnim igračem na svetu. Kao sastavni deo reprezentacije Jugoslavije, Šapić je osvojio zlatnu medalju na Svetskom prvenstvu u Montrealu 2005. Na Olimpijskim igrama, osvojio je srebrnu medalju u Atini 2004. i bronzane u Sidneju 2000. i Pekingu 2008. Sa VK Bečej osvojip je Kup evropskih šapiona 2000. Od 2006. do kraja igračke karijere 2009. igrao je u VK Šturm 2002.
Karijera[uredi - уреди]
Nakon što je prošao sve selekcije u VK Crvena zvezda, Šapić je prešao u VK Partizan decembra 1991, nakon što je zatvoren bazen njegovog prethodnog kluba na Novom Beogradu. U svojoj prvoj godini u Partizanu, Šapić je debitovao u seniorskoj ekipi protiv Jadrana iz Herceg-Novog sa samo 13 godina i sa Partizanom osvaja Kup Jugoslavije.
Nakon godinu i po dana u Partizanu, kao dokazani igrač se vratio se u Crvenu zvezdu u sezoni 1993/1994.
Narednih sedam sezona Šapić je proveo u VK Bečej, gde je osvojio šest prvenstava Jugoslavije i šest kupova Jugoslavije. Takođe je predvodio tim do naslova pobednika Kupa evropskih šampiona, postigavši 5 golova protiv zagrebačke Mladosti. Takođe je te godine bio najbolji strelac Kupa evropskih šampiona sa 39 golova u sezoni.[1]
Zbog sukoba sa selektorom Stamenićem propustio je Evropsko prvenstvo u vaterpolu 1999.
Zbog finansijskih problema koji su kasnije doveli i do gašenja VK Bečej, Šapić je u leto 2001. prešao u italijansku ligu i proveo tri sezone u Kamoljiju.
Na Evropskom prvenstvu 2003. u Kranju, Šapić je u finalu postigao pobedonosni go za Srbiju i Crnu Goru protiv Hrvatske. Takođe je postigao najviše golova na prvenstvu.
U leto 2004. Šapić je prešao u Savonu.
Šapić je bio najbolji strelac Kupa evropskih šampiona 2000. i 2003, kao i najbolji strelac na Olimpijskim igrama 2000. sa 18 golova.
Osim svojih velikih igračkih sposobnosti, Šapić je poznat i po svom temperamentu.
Na Svetskom prvenstvu 2003, on i Dejan Savić su kažnjeni od strane FINE zbog incidenta nakon polufinalne utakmice sa Italijom. Šapić je dobio devetomesečnu zabranu igranja, a Savić šestomosečnu. Šapić je imao manju ulogu lokalnog siledžije Gangule u filmu iz 2004. „Kad porastem biću kengur“.
Krajem aprila 2005, tokom revanša finala Kupa LEN protiv njegovog bivšeg kluba Partizana, Šapić je došao u sukob sa gostujućim navijačima, koji su ga prozivali i vređali tokom meča.[2] Takođe je predvodio svoj klub u osvajanju prvenstva Italije te sezone. 2005. Šapić se oženio udovicom ubijenog biznismena Sredoja Šljukića.
U sezoni 2005/2006. Šapić je već bio jedan on pet najplaćenijih igrača u ovom sportu kada mu je krajem sezone ruski vaterpolo klub Šturm ponudio 300.000 dolara po sezoni (ogromna suma u uslovima vaterpola), što bi ga učinilo najplaćenijim igračem na svetu.
Na kraju sezone 2005/06, moćna Savona u kojoj su pored Šapića igrali i Tamaš Kašaš, Bogdan Rat i Viktor Jelenić je stigla do fajnal-fora Kupa šampiona koji se održavao u Dubrovniku, ali je izgubila 8:9 u uzbudljivoj polufinalnoj utakmici od domaćina Juga.
24. maja 2006. je potpisao ugovor sa Šturmom. Uslovi ugovora nisu objavljeni, ali se veruje da su najveći u istoriji vaterpola.[3]
Na kraju sezone 2005/06 Šapić je vlasnik još jednog značajnog rekorda: od 1995. (11 uzastopnih sezona), Šapić je uvek bio najbolji strelac u bilo kom timu i ligi u kojima je igrao.
Sa reprezentacijom Srbije je osvojio zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu 2006. u Beogradu.
Pred početak Evropskog prvenstva 2008. u Malagi, Šapić je odigrao 370 utakmica za reprezentaciju i postigao 933 gola po čemu je apsolutni rakorder. Reprezentacija Srbije je osvojila srebrnu medalju na tom prvenstvu, a Šapić je ubedljivo bio najbolji strelac prvenstva. Na Olimpijskim igrama u Pekingu Šapić je sa 20 pogodaka bio najbolji strelac turnira. Zbog preloma noge zadobijenog u tuči sa golmanom Denisom Šefikom nije igrao u utakmici za treće mesto protiv Crne Gore, koju je Srbija dobila sa 6:4, već je avionom prebačen u Beograd, gde je uspešno operisan.
Šapić se iz reprezentacije povukao nakon Olimpijskih igara u Pekingu, navodeći kao jedan od razloga i loše stanje u srpskom vaterpolu.[4] 9. maja 2009. je objavljeno da je Šapić odlučio da završi igračku karijeru.[5]
Posle sportske karijere, Šapić je postao pomoćnik gradonačelnika Beograda. Od 27. juna 2012. godine je predsednik opštine Novi Beograd
Reference[uredi - уреди]
- ↑ "Becej new European water polo champion!". serbia.gov.rs. 27. 05. 2000.. http://www.arhiva.serbia.gov.rs/news/2000-05/28/19171.html. pristupljeno na 27. 09. 2010..
- ↑ "UDARIO ŠAPIĆ NA "GROBARE"". Arhiva.kurir-info.rs. http://arhiva.kurir-info.rs/Arhiva/2005/april/23-24/SP-01-23042005.shtml. pristupljeno na 27. 09. 2010..
- ↑ "MONDO: Šapić potpisao životni ugovor | Mondo". Mtsmondo.com. 10. 06. 2010.. http://www.mtsmondo.com/sport/vesti/story.php?vest=18284. pristupljeno na 27. 09. 2010..
- ↑ "Ćirić i Šapić se povukli". B92. http://www.b92.net/sport/vaterpolo/vesti.php?yyyy=2008&mm=10&dd=15&nav_id=323674.
- ↑ "Šapić završio karijeru". B92. http://www.b92.net/sport/vaterpolo/vesti.php?yyyy=2009&mm=05&dd=09&nav_id=359723.
Vanjske veze[uredi - уреди]
Šablon:Nagrade Olimpijskog komiteta Srbije Šablon:OI96JUGv Šablon:EP97JUGv
|
|
|||||
|
|||||
|
|||||
Šablon:SP01JUGv Šablon:EP03SCGv
|
|||||
|
|||||
|
|
|||||
Šablon:EP06SRBv Šablon:SP07SCGv Šablon:EP08SRBv
|
|||||