Filip Filipović
| FILIP FILIPOVIĆ | ||
| Филип Филиповић | ||
| Datum rođenja | 21. jun 1878. | |
| Mesto rođenja | Čačak, |
|
| Datum smrti | april 1938 (60 god.) | |
| Mesto smrti | Moskva, Ruska SFSR, |
|
| Profesija | profesor matematike | |
|
|
||
| Član KPJ od | aprila 1919. | |
|
|
||
Filip Filipović (1878-1938) bio je profesor matematike, komunist i revolucionar, član Srpske socijaldemokratske partije, jedan od osnivača KP Jugoslavije i njen prvi sekretar.
Biografija [uredi - уреди]
Rođen je 21. juna 1878. godine u Čačku, gde je završio osnovnu školu i sedam razreda gimnazije. Maturirao je u Beogradu 1896/97. i posle dvogodišnjih studija na Tehničkom fakultetu (građevinsko-inžinjerijski odsek) Velike škole u Beogradu, 1899. godine otišao na dalje školovanje u Petrovgrad, gde je nastavio studije na Fizičko-matematičkom fakultetu Petrovgradskog univerziteta i završio ih 1904. kao profesor matematike.
Revolucionarnom radničkom pokretu pristupio je 1897., pod uticajem Svetozara Markovića i Dimitrija Tucovića, učlanivši se u Radničko društvo i Klub socijalista velikoškolaca u Beogradu, gde je stekao socijalističko obrazovanje i prva iskustva iz revolucionarne borbe. Za vreme studija, u Petrovgradu, pristupio je ruskom radničkom pokretu i 1902. postao član Ruske socijaldemokratske radničke partije (boljševika). Učestvovao je u radu marksističkih kružoka, radničkim demonstracijama i Prvoj ruskoj revoluciji, 1905. godine, posle koje je bio uhapšen.
Godine 1912, na poziv Dimitrija Tucovića, vratio se u Kraljevinu Srbiju i postao član Glavne partijske uprave Srpske socijaldemokratske partije i sekretar Radničke komore. Za vreme Prvog svetskog rata, zbog internacionalističkog i revolucionarnog stava, bio je interniran u Austriju.
Aprila 1919. godine jedan je od organizatora Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista), a na Kongersu ujedinjenja, u Beogradu, izabran je za prvog sekretara Centralnog partijskog odbora. Na Drugom kongresu Komunističke partije Jugoslavije, održanom 1920. godine u Vukovaru, zajedno sa Simom Markoviće izabran je za sekretara Izvršnog odbora Centralnog partijskog veća KPJ.
U periodi 1919-1920. godine razvijao je široku i intenzivnu delatnost na propagiranju ideja socijalizma i na populisanju i odbrani Revolucija u Rusiji i Mađarskoj. Više puta je hapšen i proganjan. Avgusta 1920. godine izabran je za predsednika opštine Beograda i narodnog poslanika, Valjevskog okruga, u skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Godine 1921, posle neuspelog atentata na kralja Aleksandra, uhapšen je zajedno sa ostalim članovima rukovodstva KP Jugoslavije i na "Vidovdanskom procesu", 23. februara 1922, osuđen, zbog revolucionarne delatnost, na dve godine zatvora, koje je izdržao u Požarevcu.
Godine 1923. učestvovao je u osnivanju legalne Nezavisne radničke partije Jugoslavije i bio predsednik Glavnog odbora. Bio je urednik partijskih listova i časopisa i predsednik Centralnog odbora Crvene pomoći.
Od 1924. godine nalazio se u emigraciji, najviše u SSSR-u, Austriji i Nemačkoj. Radio je kao predstavnik KPJ u Balkanskoj komunističkoj federaciji i Izvršnom komitetu Komunističke internacionale. Učestvovao je u radu Trećeg i Četvrtog kongresa KPJ i na nekoliko kongresa Komunističke internacionale. Povremeno je, tokom 1927. i 1928. godine dolazio u Jugoslaviju, gde je biran u najviše rukovodstvo KPJ. Od 1929. bio je član Zagraničnog biroa KPJ, a 1930. 1931. na čelu tkz. "Centralne rukovodeće instance KPJ", odnosno privremenog rukovodstva KPJ.
Do 1937. godine živeo je u Moskvi, gde je radio u Međunarodnom agrarnom institutu. Februara 1938. godine je uhapšen, a aprila iste godine osuđen i pogubljen, za vreme "Staljinovih čistki". Rehabilitovan je 3. oktobra 1957. godine odlukom Vojnog kolegijuma Vrhovnog suda SSSR-a,
Pored mnoštva terijskih i drugih članak u partijskoj štampi napisao je i nekoliko knjiga, naročito iz oblasti istorije. Knjigu "Razvitak društva u ogledalu materijalizma", napisao je na robiji 1923; a knjigu "Balkan i međunarodni imperijalizam", 1936. u Moskvi; zajedno sa V. Mračekom, 1910. u Moskvi, napisao je stručno delo "Pedagogija matematike".
Godine 1980. reditelj Miloš Radivojević, snimio je film "Snovi, život, smrt Filipa Filipovića", a ulogu Filipa Filipovića je tumačio glumac Aleksandar Berček.
Literatura [uredi - уреди]
- Mala enciklopedija Prosveta, Beograd 1959. godina
| prethodnik Kosta Jovanović |
predsednik Beogradske opštine 25.8.1920. |
sledbenik Đoka Kara-Jovanović |
|
||||||||
|
|||||||